Misu su koncelebrirali splitsko-makarski nadbiskup u miru Marin Barišić, upravitelj svetišta u Vepricu don Marijan Šitum, pastoralni vikar don Edvard Punda te oko trideset svećenika. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti zbor Konkatedrale sv. Petra pod ravnanjem Mirka Jankova, a uz orguljašku pratnju Ide Bilić Katić.
U propovijedi nadbiskup je istaknuo kako je središte Marijine veličine u tome da je „majka Isusova“ te protumačio: „O Mariji u evanđeljima nalazimo jako malo i sve što o njoj ima u tijesnoj je povezanosti s Isusom, a to znači da je i u našem životu presudno mjesto Isusa Krista“. Govoreći o otajstvu Božje blizine, nadbiskup je podsjetio: „Evanđelist već priprema narod da postane svjestan te velike istine da je Bog po Isusu, ne samo došao k nama, nego se nastanio među nama, a to znači da nikada nećemo biti sami ni ostavljeni.“
Istaknuo je kako je uvijek postojala teškoća vjerovati u tu blizinu, a posebno je teško vjerovati u časovima životnih patnji da od Boga nismo ostavljeni i napušteni. Primjer toga nadbiskup je pronašao u Marijinu životu: „Marija je svjesna da ne može sve razumjeti, da ne može prodrijeti u sve Božje tajne i nastavlja živjeti pouzdanje u Boga bez obzira na sva trpljenja i sve tame koje ju okružuju.“ Upravo u tome, rekao je, leži snaga i utjeha vepričkoga svetišta: „I ovo prastaro marijansko svetište donijelo je tolikima snagu i utjehu jer iz Marijinih svetišta nitko ne izlazi praznog srca ili prazne duše.“ Nadbiskup je pojasnio kako svaki kršćanin koji se utječe Mariji uvijek u njoj pronalazi zagovor i pomoć: Govoreći o kušnjama života, poručio je: „Patnje nisu samo nesreća. Imaju svoj dublji smisao i značenje.“ Zaključujući propovijed, nadbiskup je pozvao vjernike da u svakoj životnoj tami gledaju Marijin primjer: „Marija prihvaća patnju svjesna da je patnja sastavni dio života svakog čovjeka.“ Upravo zato, istaknuo je, „i naša se vjera dokazuje u trpljenju i pouzdanju. Marija nam tako ostaje kao trajni znak da nitko tko se u Boga uzda nije ostavljen, nego uvijek obasjan svjetlom koje dolazi odozgo“.
Nakon mise uslijedila je procesija sa svijećama po lijepom krajoliku svetišta u Vepricu. Nakon procesije narod se okupio pred Gospinom špiljom i predvođen pastirima mjesne Crkve pjesmom „Sred te se pećine“ pozdravio svoju Majku. Zatim je nadbiskup Križić uputio Božji blagoslov okupljenim hodočasnicima, a oni su ostali u molitvi pred Gospinom špiljom koju je, po uzoru na lurdsku, dao izraditi biskup Juraj Carić 1908. godine, a zatim je 1909. u nju svečano postavljen Gospin kip.
