Ove godine okupilo se oko 80 fratara te je Kapitul započet molitvom trećega časa. Budući da se ove godine slavi osamstota obljetnica od rana sv. Oca Franje, u svom predavanju fra Alojzije Slavko Anđelić nastojao je oslikati Franjin put do Rana kao uzor redovništva. Između ostaloga fra Alojzije je napomenuo:
„Tako je sveti Franjo čineći sve kako bi dopustio Božjoj ljubavi da ga svega obuzme, postao forma minorum – uzor Manje braće. Postao je speculum perfectionis – ogledalo savršenstva. Svojim načinom života, sveti Franjo je doista postao otac – onaj koji nam vremenski prethodi i koji nam daje život – išao je prije nas, probijao nam put, a u nasljeđe nam ostavio život. (…)Kroz povijest se redovnički stalež u Crkvi nazivao staležom savršenstva. Danas se od toga naziva zazire, tobože, iz naše poniznosti. Ipak mi se čini da primjeri života mnogih redovnika i redovnica više upućuju na to da se ovaj naziv izbjegava iz osrednjosti, površnosti i duhovne lijenosti, a ne iz poniznosti. Savršenstvo o kojemu govorimo, nije naš uspjeh, nego dopuštenje njegovoj ljubavi da nas usavršuje. U razumijevanju ovoga nam može pomoći ona zgoda kad je brat Maseo pitao svetoga Franju zašto baš za njim hrle toliki ljudi. Franjo je odgovorio: [Gospodinove] najsvetije oči nisu našle na zemlji među grešnicima nevrednijeg, nedostojnijeg i većeg grešnika od mene. (…) Zato je mene izabrao da postidi plemstvo, oholost i jakost, ljepotu i mudrost ovoga svijeta, kako bi svi upoznali da svaka krepost, jakost i dobrota dolazi od njega, a ne od stvorova i da se nitko ne može hvaliti svojim djelima, već ako se tko hvali, neka se hvali u Gospodinu, kome pripada svaka čast i hvala na sve vijeke. (FI, 1483). Dakle, živjeti u staležu savršenstva znači u svojoj malenosti dopustiti Gospodinu da na nama pokazuje savršenstvo svoje ljubavi i tako biti svjetlo svima drugima, cijeloj Crkvi.”
Po završetku predavanja provincijal fra Jozo Grbeš iznio je braći izvješće o stanju Provincije nakon čega je uslijedio bratski razgovor o pojedinim temama vezanim za život zajednice.
Kapitul je završio slavljem svete Mise i bratskim druženjem te okrjepom. Svetu Misu je predslavio i propovijedao provincijal, a liturgiju i pjevanje animirali su novaci i postulanti.
