Proslavi su nazočile provincijalna glavarica s. Nevenka Jurak, provincijalna ekonoma s. Marija Medved, predstojnica novoveške zajednice s. M. Ljilja Martić, s. M. Snježna Stjepandić iz katedralne zajednice te domaći župnik Josip Balog, javlja IKA.
Na početku svečanoga ručka s. M. Magdaleni upućene su čestitke povodom njezina 100. rođendana. Provincijalna savjetnica s. Bernarda Horvat pročitala je čestitku vrhovne glavarice s. Ivane Margarin, koju je ona, zajedno s članicama zajednice u Grottaferrati i uime cijele Družbe, uputila slavljenici.
Vrhovna glavarica zahvalila je s. M. Magdaleni na svjedočanstvu ustrajnosti i vjernosti te joj poželjela: „Neka Vaših sto ljeta bude blagoslov za sve nas, a Vas neka Gospodin, po zagovoru Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa, obdari mirom, radošću i snagom te Vas ispuni svjetlom koje ste tolikima darivali“.
Provincijalna glavarica s. Nevenka Jurak prigodnim je riječima, u svoje osobno ime i u ime članica Provincijalnoga vijeća, čestitala s. Magdaleni 100. rođendan rekavši: „S Vama zahvaljujemo dobrome Bogu za dar Vašega života, za svaki dan u kojem ste prepoznavali odsjaj čudesnih djela Božje ljubavi kojom je vodio Vaš život i živote onih kojima ste svjedočili Njegovu milosrdnu blizinu. Hvala Vam za Vaše življenje i djelovanje za Boga, za siromahe i za našu Družbu; hvala Vam što i dalje doprinosite širenju Božjega kraljevstva u srcima mnogih“.
Čestitku s. M. Magdaleni u ime sestara granešinske zajednice uputila je i predstojnica s. Danijela Koprek, poželjevši joj da je Gospodin i nadalje blagoslivlja i ispunja svojom radošću.
Tijekom proslave slavljenica je zajedno sa sestrama radosno pjevala njoj omiljene Gospine pjesme te izrazila zahvalnost svima koji su joj uputili čestitke.
Uoči slavlja s. M. Magdalena razgovarala je o svojem životu i redovničkom pozivu s novinarima Glasa Koncila, Hrvatskog katoličkog radija i Laudato televizije. U tim je razgovorima istaknula da nikada u životu nije požalila što je izabrala redovnički život te da je osobito zahvalna jer nikada nije iznevjerila svoga Zaručnika. Naglasila je i važnost molitve u svakodnevnom životu, jer je ona, kako je rekla, najbolji lijek za sve:
„Ako se ne moli, nema ništa. I danas ne prestajem moliti; krunica je moj alat. Molim za sve – za one koji vjeruju u Boga, ali i za one koji ne vjeruju. Posebno molim kada naše sestre idu nekamo na put, za njihov sretan povratak. Rado molim i za duše u čistilištu“.
Stoljeće života s. M. Magdalene Mikašek – životopis
Ana Mikašek rođena je 2. veljače 1926. godine u mjestu Londžica kod Našica. Krštena je u Župi sv. Antuna Padovanskoga u Našicama.
Njezini roditelji, otac Tomo (radnik) i majka Kata (domaćica), imali su sedmero djece: pet sinova i dvije kćeri. Ana je završila pučku školu, a od majke je naučila kuhati, šivati te raditi na poljoprivredi i u vrtu.
Kao zrela djevojka, u 27. godini života, nakon što je u molitvi devetnice Blaženoj Djevici Mariji – koju je od djetinjstva posebno štovala – zadobila jasnoću o svome životnom putu, Ana je odlučila svoj život darovati Bogu i Crkvi stupanjem u samostan Družbe Kćeri Božje ljubavi. Time je započela put prikazivanja Gospodinu svojih molitava i djelovanja za rast i širenje njegova Kraljevstva ljubavi.
Budući da je rođena na blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu (Svijećnicu), svoj je redovnički život povjerila posebnom zagovoru Blažene Djevice Marije, moleći da je Ona vodi putem njezina redovničkoga prikazanja.
Ana je stupila u samostan na blagdan Imena Marijina, 12. rujna 1952. godine. Vrijeme kandidature provela je na Plehanu kod Dervente (Bosna i Hercegovina), gdje joj je bila povjerena služba u kuhinji tamošnjega Doma za stare i nemoćne osobe, u kojem su djelovale Kćeri Božje ljubavi.
Tijekom toga razdoblja pripravljala se za sljedeći korak u redovničkom životu – stupanje u novicijat, koji je započela u Samostanu Majke Divne u Splitu s još tri novakinje na blagdan sv. Augustina, 28. kolovoza 1953. godine. Tada je primila i novo, redovničko ime: s. M. Magdalena.
Vrijeme novicijata bilo je posvećeno upoznavanju duhovnosti i karizme utemeljiteljice Družbe, Majke Franziske Lechner, te načina redovničkoga života po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti. U tom je razdoblju također usvajala vještinu izrade misnoga ruha u samostanskoj šivaonici. Već kao novakinja bila je poslana u župu Glogovnicu kod Križevaca, gdje je sa starijom sestrom obavljala poslove u župnom domaćinstvu i gospodarstvu.
Prve zavjete položila je na blagdan Imena Marijina, 12. rujna 1955. godine, u Splitu. Ondje je još godinu dana djelovala u Samostanu Majke Divne, a potom je svoje redovničko posvećenje nastavila živjeti obavljajući različite službe u samostanima Družbe i na župama. Od 1956. do 1958. godine vodila je župno domaćinstvo u Petrinji, a potom godinu dana u Brezovici. U Samostanu Majke milosrđa u Supetru radila je u pletioni, a od 1960. do 1968. godine ponovno je živjela i djelovala u Petrinji.
Na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza 1961. godine, polaganjem doživotnih zavjeta potpuno se prikazala Gospodinu, obećavši da će sve svoje snage upotrijebiti kako bi Njegovu ljubav učinila vidljivom u svijetu.
Godine 1968. poglavarice su s. M. Magdaleni povjerile vođenje zajednice u Samostanu Presvetoga Srca Isusova u Koprivnici. Kao predstojnica zajednice svojim je primjerom poticala sestre da radosno i s ljubavlju služe potrebitima.
Kada su joj se za pomoć obratile majke koje nisu imale kome povjeriti djecu za vrijeme svoga odlaska na posao, s. M. Magdalena nije se ustručavala – unatoč skučenim tadašnjim prostorima – prihvatiti brigu za djecu, čiji je broj ubrzo rastao. Svojom je ljubavlju i požrtvovnošću tako omogućila nastavak prvotne djelatnosti sestara – Dječjega vrtića – koji i danas djeluje pri koprivničkom samostanu.
Nakon toga uslijedio je ponovni premještaj u šivaonicu Samostana Majke Divne u Splitu. Od 1977. do 1985. godine s. M. Magdalena djelovala je na Župi Dragalić, a potom je premještena u Petrinju. U jesen 1991. petrinjska je zajednica, zajedno s mnoštvom izbjeglica, bila prisiljena napustiti samostan i svoje domove zbog granatiranja i napada JNA i srpskih paravojnih postrojbi na grad.
Nakon godinu dana boravka u Samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu, s. M. Magdalena je u jesen 1992. godine premještena u Samostan sv. Jelene Križarice u Kastvu. Ondje je marljivo obavljala kućanske poslove i sudjelovala u životu tamošnje župne zajednice. Nakon šesnaest godina, u jesen 2008., premještena je u Samostan Anđela čuvara u Križevcima, gdje joj je povjeren apostolat molitve i žrtve na mnoge nakane Crkve i svijeta.
U studenome 2015. godine premještena je u Samostan sv. Josipa u Granešini, gdje do danas nastavlja moliti za sestre koje su aktivne u apostolatu. S velikim zanimanjem prati njihov rad, događanja u Crkvi i svijetu, kao i život Družbe i Provincije te rado moli za sve te nakane, želeći tako doprinijeti da se Božja slava i ljubav nastane u srcima onih koji ga još ne poznaju ili su se od njega udaljili.
