Józef Ulma i njegova supruga Wiktoria živjeli su u selu Markowa, u Poljskoj, u tom vrlo katoličkom zemljoradničkom mjestu. Imali su šestero djece, i čekali rođenje sedmoga. Józef je bio pčelar i uzgajao voće, te je bio vrlo aktivan u skupini Katoličke mladeži.
Kada su započeli antisemitski progoni, mnogi su nastojali pomoći Židovima no, tko se upuštao u to, riskirao je život. Józef i Wiktoria nisu razmišljali ni trenutka; skrili su u kući osam Židova i pružili im pomoć. Međutim, netko je to dojavio nacistima koji su 24. ožujka 1944. okružili njihov dom i otkrili osmero Židova. Najprije su ubili Židove, a nakon toga usmrtili Wiktoriju, koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće, te njezinog supruga Jozefa i to na pragu kuće pred drugim mještanima, koji su to morali gledati kao upozorenje.
Malodobna djeca su počela vrištati, a nacisti su potom ubili i svu djecu obitelji Ulma: Stanisławu (7), Władysława (6), Franciszeka (4), Antoni (3) i Mariju (2).
Vatican News piše kako su rođena djeca dijelila vjeru svojih roditelja, a nerođeno dijete u Wiktorijinoj utrobi primilo je krštenje krvlju te će i ono biti proglašeno blaženim.
Postulator beatifikacije Witold Burda rekao je: „Vrijedi naglasiti da će i nerođeno dijete koje je Wiktoria Ulma nosila pod svojim srcem, biti uzdignuto na čast oltara“.
