Ovog tjedna nadbiskupa Viganòa sudi vatikanski Dikasterij za nauk vjere, optužili su ga za poticanje raskola, negiranje legitimiteta pape Franje i odbacivanje Drugog vatikanskog sabora. Suočava se s mogućim kaznama koje uključuju ekskomunikaciju i otpuštanje iz kleričke službe.
Navodna nadbiskupova transformacija predstavlja ekstreman primjer polarizacije koja je zahvatila Crkvu i šire društvo tijekom posljednjeg desetljeća. Bez obzira na rezultate njegova suđenja, kontroverze koje je potaknuo i polemička klima koju utjelovljuje nastavit će se u doglednoj budućnosti kao glavni izazovi katoličkom jedinstvu.
Čak i prije razlaza s papom Franjom, nadbiskup Viganò bio je poznat kao borbena osoba, neuobičajeno otvorena za karijernog diplomata. Kao visoko rangirani velikodostojnik u administraciji Grada Vatikana pod papom Benediktom XVI., pisao je papi i Državnom tajniku optužujući druge vatikanske dužnosnike za korupciju i zlouporabu ovlasti. Također je molio da ga ne pošalju u Washington kao papinskog nuncija, žaleći se da je premještaj pokušaj obračuna njegovih neprijatelja s njime. Pisma su izazvala veliku buru kada su objavljena 2012., kada je već bio u SAD-u.
Bez obzira na objavu pisama, nadbiskup Viganò ostao je na mjestu nuncija do kraja vladavine pape Benedikta XVI., a zatim pod papom Franjom. Posjet posjete pape Franje SAD-u naširoko je hvaljen kao uspješan, iako je došlo do kontroverzi zbog susreta pape Franje s Kim Davis, dužnosnicom iz Kentuckyja koja je bila zatvorena jer je odbila potpisati dozvole za ‘istospolne brakove’. Glasnogovornik Vatikana kasnije je rekao da je nuncij dogovorio sastanak, a da papi nije jasno rekao njegov značaj.
Papa Franjo prihvatio je ostavku nadbiskupa Viganòa sljedeće godine, ubrzo nakon što ju je nadbiskup podnio navršivši 75. godinu života. Bivši diplomat otišao je u mirovinu i povukao se iz javnosti.
Malo tko je mogao predvidjeti njegov povratak u javni prostor, a još manje šokantan način na koji je to učinio. U kolovozu 2018. objavio je dugačko pismo u kojem optužuje papu Franju za nedjelovanje u slučaju tadašnjeg kardinala Theodorea McCarricka, ignorirajući ograničenja koja je McCarricku postavio papa Benedikt XVI. Učinio ga je važnim savjetnikom, bez obzira na optužbe za spolno zlostavljanje, i odlučivao je u pogledao imenovanja američkih biskupa. Nadbiskup Viganò pozvao je tada papu Franju na ostavku.
Ovaj napad na papu od njegovog bivšeg diplomata je pogoršao napetosti u Crkvi, ne samo između Rima i američkog episkopata.
U danima nakon objave pisma nadbiskupa Viganòa, nekoliko američkih biskupa istupilo je kako bi jamčilo za nadbiskupov kredibilitet ili pozvalo na istragu oko njegovih tvrdnji. Tadašnji predsjednik Konferencije katoličkih biskupa SAD-a, kardinal Daniel DiNardo, smatraju je važnim pismo zbog postavljanja pitanja koja „zaslužuju odgovore koji su uvjerljivi i temeljeni na dokazima”.
Slučaj Viganòa je dodatno zahladio odnose između Konferencije katoličkih biskupa SAD-a i Vatikana tijekom pontifikata pape Franje. Ostala su pitanja uključivala kako se nositi s optužbama za zlostavljanje maloljetnika ili zataškavanje od strane biskupa, treba li uskratiti pričest katoličkim političarima poput predsjednika Bidena koji podupiru legalizirani pobačaj i koliko snažno isticati pitanja socijalne i ekonomske pravde i okoliša.
Vatikan je na kraju objavio izvješće koje pokazuje da papa Franjo i njegova dva prethodnika nisu uspjeli disciplinirati McCarricka, koji je 2019. postao prvi kardinal u modernom dobu koji je otpušten iz kleričke službe. Nakon što je zbog pritiska javnosti održano suđenju u Vatikanu, McCarrick je proglašen krivim za spolno zlostavljanje maloljetnika i nedolično ponašanje.
Nadbiskup Viganò nastavio je govoriti o sve širem nizu problema.
Napisao je 2020. otvoreno pismo tadašnjem predsjedniku Donaldu Trumpu hvaleći njegovo vodstvo usred pandemije COVID-a 19 i reakciju na prosvjede nakon ubojstva Georgea Floyda, tvrdeći da je društvene nemire orkestrirala zavjerenička elita. Pismo eksplicitno povezuje kontroverze unutar Crkve sa sekularnim političkim raspravama. „Kao što postoji duboka država, postoji i duboka Crkva koja izdaje svoje dužnosti i odriče se svojih ispravnih obveza pred Bogom“, napisao je tada nadbiskup Viganò.
Ovog tjedna, najavljujući svoje suđenje u Vatikanu zbog navodnog raskola, nadbiskup je objavio dugačku izjavu koja povezuje ono što on opisuje kao agendu pape Franje s onom sekularne ideologije globalizma. Papu optužuje za promicanje nekontroliranog useljavanja, LGBTQ+ ideologiju i planova zaštite okoliša, svrstavanje Crkve uz Svjetski ekonomski forum i ignoriranje progona katolika u Kini i diljem svijeta.
„Bergoglio je za Crkvu ono što su drugi svjetski vođe za svoje nacije: izdajice, prevratnici i konačni likvidatori tradicionalnog društva”, napisao je nadbiskup Viganò, pozivajući papu njegovim prezimenom.
Ako ništa drugo, nadbiskupova optužnica korisna je kao ilustracija kako su kontroverze unutar Crkve istovjetne s raspravama u sekularnoj politici.
U svojoj izjavi, u kojoj prkosno pozdravlja optužbe Vatikana protiv njega kao „razlog časti”, nadbiskup Viganò sebe uspoređuje s pokojnim nadbiskupom Marcelom Lefebvreom, utemeljiteljem Družbe svetog Pija X., koji je ekskomuniciran zbog ređenja biskupa bez odobrenja Svete Stolice.
Teško je zamisliti da sljedbenici nadbiskupa Viganòa broje više od malog dijela od 600 000 laika koji, prema informacijama Družbe sv. Pija X., svakodnevno pohađaju tradicionalnu liturgiju. Umirovljeni nuncij je zajedljivac, a ne utemeljitelj pokreta. Ipak, njegova zapaljiva poruka dosegla je milijune, dijelom zahvaljujući snazi društvenih medija i nestabilnoj atmosferi trenutnog javnog diskursa.
Povijest Crkve prepuna je primjera polemike još žešćih od one nadbiskupa Viganòa. Ali brzina i domet komunikacijskih medija danas su, naravno, bez presedana. Vatikan će se od sada morati boriti s ovom realnošću, tko god papa bio i kakvo god nezadovoljstvo mu se spočitavalo.
Izvor: quovadisecclesia.com
