Otprilike 10.000 ljudi, uglavnom mladih i angažiranih osoba, okupilo se 18. siječnja na Place Vauban u Parizu na ovogodišnjem Hodu za život, izvijestila je CNA.
Svake godine ovaj skup se održava uz 17. siječnja jer je upravo toga nadnevka 1975. godine prema Zakonu Veil, nazvanom po tadašnjoj ministrici zdravstva Simone Veil, prvi put legaliziran pobačaj u Francuskoj.
Ovogodišnji Hod za život održan je dvije godine nakon što je Francuska 2024. godine postala prva i jedina zemlja na svijetu koja je pristup pobačaju izravno ugradila u svoj Ustav.
Pariški Hod za život nije bio usmjeren isključivo na pobačaj, a rasprava o životnim pitanjima postala je intenzivnija posljednjih mjeseci. Francuska Nacionalna skupština usvojila je u ožujku 2025. godine Zakon o legalizaciji potpomognutog umiranja za odrasle koji pate od neizlječivih, ozbiljnih i terminalnih bolesti, kako fizičkih, tako i psiholoških.
Prosvjednici se protive planovima francuske vlade za legalizaciju eutanazije. „Kažu da možeš pomoći ljudima da umru. Ali namjera je donijeti smrt, a to nije naš posao. To ne može biti naš posao,“ rekla je gerijatrijska liječnica Geneviève Bourgeois u intervjuu za EWTN News. „Tako se ne umiruju ljudi. Postoji patnja, ali ako ubiješ patnika, ne ubijaš patnju, ubijaš pacijenta“.
Jedan od najistaknutijih katoličkih glasova u Francuskoj je biskup Dominique Rey, jedan od rijetkih visokih crkvenih velikodostojnika koji je sudjelovao na Hodu za život.
„Ne smijemo dirati život. Život je dar od Boga,“ rekao je biskup Rey za EWTN News. „U obrani života trebamo slobodu i hrabrost da se ne bojimo, čak i kada su neki mediji izravno protiv obrane života, slobode i neovisnosti. U Francuskoj, Europi i svijetu potrebna nam je hrabrost Crkve da kaže kako je to vrlo važno za budućnost čovječanstva i za budućnost Crkve: biti snažno angažiran u obrani života.“
Među prisutnima na ovogodišnjem Hodu za život u Parizu bila je i Emilie Quinson koja je učinila tri pobačaja. „Ono što mi je bilo vrlo teško je to što nisam bila informirana o tome što je pobačaj, pod kojim okolnostima se događa ili o njegovim posljedicama.“
Danas je Emilie Quinson vodeća osoba u pokretu za život u Francuskoj. „Udala sam se, imam petero divne djece, a moja kći je danas ovdje sa mnom. Prošla sam kroz dug proces ozdravljenja i oprosta jer za ženu koja je učinila pobačaj najteže je oprostiti - prvo oprostiti sebi, a zatim primiti Božji oprost.
