Svaki čovjek je priča za sebe... A svaka priča ima najmanje dvije strane... Jedna je tvoja, a druga je svačija, od usta do usta uvijek drugačija ali u nutrini zasigurno podjednako svima slična po ranama koje nosimo na srcu zadanih od istog zavodnika koji zarobljava i zapliće misli negativnostima odvlačeći i trgajući radost lomeći je na komadiće svedene na krhotine ljudskih odnosa. U tmurnom okruženju svakodnevice često pronalazimo jedni druge lutajući zaslijepljeni nemirima tražeći podršku i oslonac u sumnjama, koprcamo u blatu jalovih obećanja svijeta posrtajući pred lažima kneza propasti da bi naposljetku pred tajnom života u susretu sa samim sobom otkrili ono što nam je podmetnuto od strane Zla a nanesenu bol produbljivali suzama beznađa zakapajući je u grob naše duše i time djetetu u sebi zapalili svaki put svijeću u spomen na bezbrižne dane.
Ne misli se bez razloga da je čovjek više čovjek po stvarima koje prešućuje, nego po onima koje govori, kao niti da najveći čovjek uvijek ostaje dijete. Božji čovjek ostaje malen da bi djetinjim srcem mogao bez straha od života potrčati u Majčin zagrljaj u kojem kopnu svi mrakovi, beznađa i nesavršenosti .Čovjeka s razumom vodi osjećaj ljubavi tamo gdje cvjeta mir, vjera i sloboda, a to je u Srcu Majke koje bdije i u stopu prati svaki korak posrtajućeg djeteta koje je predalo svoju nemoć u sigurne ruke Svemoći. Tu padamo ali ali ne do kraja, tu se uplićemo a ne zaplićemo, tu lutamo ali ne zalutasmo jer se predajemo i vjerujemo da Bog svaku nevolju i bijedu okreće na dobro onima koji Ga ljube.
Gospa nam govori da prekinemo sve navezanosti koje nas priječe na putu obraćenja, da se ničega ne bojimo, već spremno, srcem i dušom prihvatimo Očevu volju stavljajući sve što primimo od života u Njegove nježne ruke priklanjajući se Njegovu milosrđu. U takvom predanju unijet će mir u naša srca koji ne mogu razoriti nemiri svijeta i sotonske podvale, jer će nas krijepiti nada, jačati vjera i tješiti radost života vječnoga.
Gospa će umjesto smrti i gladi u našim srcima uliti radost i nadu uranjajući svoj pogled do dubine grobova naših duša,preliti nebesku stvarnost nad svaku ishlapjelu ljepotu životu,nad svaku opkoljenost gorčinom,nad svakom nejasnoćom i zabludom kojom nas iz dana u dan obilno zasipa s Brda spasenja.Proći će neosvijetlenim hodnicima našeg duha i ukloniti svaku jad i nemoć izraslu iz nestalnosti vjere kojima su prožete naše misli,osjećaji i djela i obasjati svaki kutak istinom koja čisti i žeže, koja nas gleda i čita svaku našu misao i svaku nakanu što klija u ranjenom srcu.
Predati se znači blago zatvoriti oči duše i ne misliti na žalost , nanovo se predati u Njene ruke iz dana u dan,iz sata u sat, kako bi nas Ona prebacila kao pozaspalu djecu na drugu stranu obale. "Zašto se nepotrebno uznemirujete? Prepustite meni brigu za vaše stvari i sve će biti dobro, sve će se smiriti.
Zaista vam kažem da svaki čin pravoga, slijepoga, potpunog predanja meni rješava najzamršenije situacije. Predati meni neku situaciju ne znači ljutiti se, mučiti i očajavati obraćajući mi se uznemirenom molitvom jer ja vas pratim i mijenjam nemire u molitvu.(Isuse misli Ti)"