Čak i sveci zavidnih moralnih kreposti poput Majke Tereze iz Kalkute kojoj se podjednako dive vjernici i ateisti, svjedoče da su pretrpjeli iskušenja koja se čine iznenađujućim, možda i šokantnim. Svima koji misle da su sveci živjeli savršene živote, daleko od svakodnevnih okolnosti koje utječu na "obična" ljudska bića, postoji nešto što se zove: "tamna noć duše", piše Aleteia.
Najpoznatiju raspravu o toj temi vjerojatno je napisao španjolski mistik i crkveni naučitelj sv. Ivan od Križa. On opisuje duboku vrstu duhovne krize na putu ka zajedništvu s Bogom u svojoj poznatoj pjesmi iz 16. stoljeća pod nazivom "Tamna noć duše".
Činjenica je, s određenom učestalošću, da Bog dopušta intenzivno iskušenje duhovne suhoće, potpun nedostatak zanosa, sumnju u Njegovo postojanje, bijes na životne nepravde, očaj kad smo suočeni s tragedijama, ili kad bez ikakve nade, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, budemo na kraju dovedeni do nepodnošljivog i bezobličnog nedostatka smisla...
1. SVETI AUGUSTIN
4.STOLJEĆE
Jedan od najslikovitijih i najuzbudljivijih ličnosti koje predstavljaju intenzivno kršćansko obraćenje i izvanrednu moć milost posvećenja — jedne od najcjenjenijih ličnosti u povijesti zapadne civilizacije čak i od strane onih koji nisu kršćanske vjeroispovijesti, suočen je s vrlo vjerojatno, usponima i padovima neurotransmitera i psihološkom i fizičkom nestabilnošću koju današnji medicinski svijet naziva depresija.
Njegova majka, sv. Monika, podržavala je gotovo nevjerojatnom strpljivošću njegovu nepredvidljivost, bio je jako inteligentan, ali je imao zahtjevan temperament. Sveti je Augustin tražio istinu i smisao postojanja, ali u požudi, užicima osjetila, daleko od Boga i sve dalje od samog sebe.
Augustin je bio u potrazi za istinom i smisao svog postojanja tražio s velikom predanošću. Međutim, u svojim dezorijentiranim putovanjima (kako ih opisuje u svojim riječima) .Tražio ih je u materijalnim stvarima, u požudama i užicima osjetila, daleko od Boga i sve dalje i dalje od samog sebe.
"Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom" napisao je svojem remek djelu 'Ispovijesti', koje ne spada samo u kršćansku duhovnost, već je prihvaćena u sveopću duhovnu književnost.
Tvrdoglavost milosti, međutim, bila je još upornija od vlastite Augustinove tvrdoglavosti. Ta milost, pronašla je put u neumornim molitvama njegove majke i u zadivljujućem utjecaju velikog biskupa sv. Ambrozija koji se nosio s Augustinovom tjeskobom i buntovnošću do konačnog predanja Bogu. Augustin je primio sakrament krštenja i ne samo to: posvetio se Bogu i na kraju je i on sam postao biskup.
Nakon što je umrla njegova majka, i tijekom više od 40 godina koje su uslijedile, Augustinova snažna ličnost i dalje se često manifestira u sklonosti prema nemilosrdnoj ljutnji i borbi s teškom depresijom.
2. SVETA FLORA IZ BEAULIEUA
14. STOLJEĆE
Flora je imala normalno djetinjstvo, ali se odbila udati kad su joj roditelji pronašli budućeg muža. Priopćila im je da se neće udavati nego će posvetiti život Bogu i otići u samostan. Ta odluka, nastala usred turbulentne situacije, uzrokovala je duboku depresiju koja je toliko utjecala na njezino ponašanje da je život s njom bio izazov čak i drugim sestrama u samostanu.
Ali, uz Božju milost, Flora je s vremenom jako duhovno napredovala, upravo zahvaljujući svojoj depresiji, kojoj se suprotstavila snagom volje.
3. IGNACIJE LOJOLSKI
16. STOLJEĆE
Snažna osobnost velikog i svetog utemeljitelja Isusovaca također je dovela do dubokog osjećaja nemira i patnje. Sigurnost i samouvjerenost koje otkriva u svojoj autobiografiji (pisani u trećem licu) do toga nije lako došao. Nakon obraćenja, Ignacije se morao boriti protiv razdoblja intenzivnog osjećaja obzirnosti, pojam koji se kod kršćanskih asketa odnosi na napast da se uvijek osjećaju u stanju teškog grijeha za svaki maleni osobni propust u ispunjavanju kreposnih dužnosti. Nakon tih kušnji uslijedila je toliko ozbiljna depresija, da je čak pomišljao na samoubojstvo. Bog ga je spasio iz ponora tame i unutarnjih patnji, nadahnjujući ga da vrši velike stvari svojim životom u ime Krista i njegove Crkve.
Ignacije u svojim duhovnim vježbama naziva ovo iskustvo "pustošenje": stanje velikih nemira, razdražljivosti, nelagode, nesigurnosti prema sebi i vlastitim odlukama, zastrašujuće sumnje, velike poteškoće kod ustrajanja u dobrim namjerama ... Prema Ignaciju, Bog ne uzrokuje pustošenja, nego omogućuje da nas protrese i osvjesti našu grešnost te da se obratimo.
Na temelju svog iskustva, sveti Ignacije daje tri savjeta kako se nositi s tim kušnjama: ne odustajte niti mijenjati prethodne dobre odluke; pojačajte razgovor s Bogom, više meditirajte i vršite dobra djela; i ustrajate strpljivo, jer su kušnje strogo ograničene od Boga, koji će vam dati olakšanje u prikladnom vremenu. Ukratko je otkrio da je depresija veliki duhovni izazov i velika prilika za rast.
Ovaj savjet i dalje je savršeno valjan, ali danas je od ključne važnosti dodati četvrti savjet: dobiti odgovarajuću medicinsku pomoć. Medicinski napredak u većini slučajeva prave depresije, pokazao je da psihijatrijska medicina neophodna za uspostavljanje ravnoteže neurotransmitera, jer je depresija pravilno govoreći - bolest, a ne samo "tužna faza". Liječenje kliničke depresije uključuje dva međusobno ovisna pristupa: osobni unutarnji pristup, koji može biti popraćen dobrim psihologom ili kvalificiranim savjetnikom; i lijekovima koje uzimamo pod kontrolom psihijatra koji je stručnjak na tom polju
4. SV. JANE FRANCES DE CHANTAL
16. STOLJEĆE
Jane je osam godina živjela u sretnom braku s barunom de Chantalom. Međutim, kad joj je suprug umro, svekar, koji je bio isprazna i tvrdoglava osoba, prisilio je Jane i njeno troje djece da žive s njim, pretvorivši joj život u niz neprestanih sukoba, teških iskušenja za njeno strpljenje i konačno uzrokovavši ... depresiju. Umjesto izigravanja žrtve, sv. Jane je odlučila ostati nasmijana te dobročinstvom i razumijevanjem odgovoriti na okrutnost svog svekrva.
Čak i nakon što je uspostavila srdačno i sveto prijateljstvo s velikim biskupom St. Francis de Saleom i surađivala je s njim na stvaranju vjerskog poretka za starije žene, Jane je i dalje proživljavala trenutke velike patnje i nepravednih osuda - ali je nastavila je odgovarati s osmijehom, marljivim radom i duhom okrenutim prema Bogu.
U svezi s tim, sveti Franjo Slaeški ima neke važne savjete za one koji pate od takve vrste iskušenja:
„Osvježite se duhovnom glazbom koja često čini da đavao prestane s trikovima kao u slučaju Šaula, čije ga je duhovno zlo napustilo kad je David svirao harfu pred kraljem. Također je korisno aktivno se baviti nečim i pritom što je moguće više unijeti raznolikih poslova, kako biste odvratili svoj um od uzroka vaše tuge. "
5. SV. NOEL CHABANEL
17. STOLJEĆE
Isusovac i mučenik iz Sjeverne Amerike služio je kao misionar evangelizator, međutim, ta vrst služenja stvarala mu je nelagodu i odbojnost. Osjećao je odbojnost prema Indijancima i njihovim običajima te su ga pratile poteškoće koje je doživio u pokušaju da nauči njihov jezik koji se potpuno razlikovao od bilo kojeg europskog jezika - kao i prema brutalnim izazovima koji su bili dio njihovih života u tom gotovo divljem okruženju. Sve je to dovela do osjećaja koji je u njemu izazivao neprestano duhovno gušenje. Kako je reagirao? Svečano se zavjetovao da se nikada neće odreći niti odustati od svoje misije. Tog se zavjeta držao do kraja koji je završio mučeničkom smrću.
6. SV. ELIZABETA ANA SETON
18. STOLJEĆE
Prva katolička svetica rođena u Sjevernoj Americi patila je od stalnog osjećaja usamljenosti i melankolije, toliko duboke da je nekoliko puta pomišljala na samoubojstvo. Tijekom života suočila se s mnogim problemima, posebno u vezi sa svojom obitelji; njezin je voljeni suprug preminuo u mladoj dobi doživivši finacijski krah, a kad se preobratila na katoličku vjeru, obitelj i većina prijatelja su joj okrenula leđa. Čitanje, glazba i more pomogli su joj da se osjeća sretnijom. Nakon obraćenja, sveta pričest i dobročinstva postali su njezin izvor svakodnevne snage. Prije nego što je umrla u dobi od 46 godina, osnovala je vjersku zajednicu, školu i dva sirotišta.
7. SV. IVAN VIANNEY
19. STOLJEĆE
Poznat kao "Župnik iz Arsa", Ivan iz Vianneya jedan je od najomiljenijih svećenika u povijesti Crkve, uzor revnog župnika koji je nadvladao svoja mnogobrojna i značajna intelektualna ograničenja kako bi mogao voditi duše stazama milosti. Unatoč svemu što je učinio, nije uspio vidjeti vlastitu važnost pred Bogom, i živio je neprestano s intenzivnim osjećajem manje vrijednosti, smatrajući sebe beskorisnim - jednim od simptoma depresije koja će ga pratiti kroz cijeli život.
U teškim vremenima okrenuo bi se Gospodinu i, unatoč svojoj patnji, obnovio svoju odlučnost da ustraje u svom poslu s povjerenjem, vjerom i ljubavlju prema Bogu i bližnjemu.
8. SV. EDITH STEIN, SVETA TEREZIJA BENEDIKTA OD KRIŽA
20. STOLJEĆE
Ova je svetica rođena Židovka, a odrasla je kao ateistica. Dugo se borila s depresijom koja je počela prije njezinog obraćenja. U jednom je trenutku napisala:
"Postepeno sam padala u pravi očaj ... Nisam više mogla prijeći ulicu bez želje da automobil pređe preko mene ... i da se ne izvučem živa ..."
Edith je trpjela od jake depresije, čiji su simptomi počeli prije obraćenja, uglavnom zbog mnogih prilika u kojima je bila prezrena i ponižena jer je bila židovskog podrijetla i žena. Intelektualac, filozof, učenik i asistent poznatog filozofa Edmunda Husserla (utemeljitelja filozofske škole fenomenologije), konačno je u Bogu pronašla Istinu koju je tako žarko tražila, zahvaljujući čitanju djela svete Terezije od Djeteta Isusa. Prihvatila je Božju milost s takvom cjelovitošću da joj je konačno to dalo snagu da se nosi s ne samo svojim intenzivnim patnjama iznutra, već i sa smrtonosnom tamom nacizma.
Nakon obraćenja i radikalnog posvećenja Bogu kao karmelićanka, Edith Stein uzela je ime Tereza Benedikta od Križa. Ustrajala je do krajnje točke mučeništva, čuvajući jasnoću uma, vjeru, nadu i ljubav čak i u zatvoru pred pogubljenjem koje je proživjela u koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau. Čini li se taj kraj njenog ovozemaljskog života posebno depresivan? Pa da, jeste. Ipak, kao i sve u ovom životu, postoji i druga strana medalje. Suočila se s tom ekstremnom situacijom s spokojem i mirom u duši, kao netko tko je naučio nositi se sa usponima i padovima kod depresije, prihvativši život koji se nikad ne završava, jer je vječan - i koji može zasjati čak u najdubljoj tami smrti - u koncentracijskom logoru.
Prevela Erika Radovic/Medjugorje-info.com
