Želim moliti, ali ne samo u crkvama, u molitvenim zajednicama, niti samo u samostanima.
Želim moliti, ne samo nedjeljom na misi, u molitvenim časovima, ni samo kad se pozdravlja Gospa ili prije jela ili pred spavanje.
Želim moliti u svakom trenutku svakoga dana, i kada navale problemi i kada uživam u najvećoj sreći.
Želim moliti i na trgovima, na ulicama i u parkovima, svugdje gdje ljudi žive, ta sav ovaj svijet je prostor stvoren za molitvu, Isus je molio gdjegod su se okupljali ljudi, i zato, da, želim moliti i u trenucima zajedničkih molitava ali i u svakom drugom trenutku života.
Sve što činiš, svako djelo koje napraviš neka bude molitva zahvale našem veličanstvenom i najdražem Isusu, neka sav vaš život bude dokaz ljubavi Božje prema čovjeku i vaše prema Bogu, svaka vaša riječ i misao neka bude molitva, i svako vaše djelo, jer zar se može odvojiti molitva od svojih misli, riječi i dijela ili vrijeme od života?
Zar se može reći ove su misli, riječi, djela i vrijeme za mene, a neko drugo vrijeme pokloniti ću Bogu?
Neće li jednog dana sav život i sva djela stajati pred nama, nećemo li tada poželjeti da smo samo sav život molili?
Dakle: „Uvijek se radujte! Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte!“ (1 Sol 4, 17)
