Među tvarnim stvorovima voda zauzima prvo mjesto. Možemo ju slobodno nazivati majkom svijeta, životom i snagom naravi, jer po svjedočanstvu sv. Pisma od vode sam Bog izvede nebo i zemlju i sve što je na njima. Sv. Petar pobijajući one koji su nijekali svršetak svijeta, ovako veli: „Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na Božju riječ posta iz vode i po vodi." (2 Petr. .3,5) O tim riječima ovako se izražaje Sv. Augustin a s njime i drugi sveti Oci: ,,U početku nebo i zemlja sačinjeni su iz vode i po vodi. Nije ni najmanje besmisleno kazati, da je prvotna tvar bila voda, jer sve što na zem lji postaje bilo životinje, bilo drveće, bilje ili druga bića, sve je vodi dužno svoj razvoj i uzdržavanje. (Lib. VI,De Gen. Contra Manich).Ova se je istini očuvala i kod pogana. Grčki filozof Thiales označio je vodu kao počelo svih stvari i smatrao ju nekim božanstvom ; a Plinij je napisao: Sva krepost zemlje nije drugo, već blagi učinak vode. (Hist. nat. 1. XXX. c. I)...
Bog je vodu učinio majkom i hraniteljicom tvarnog svijeta, pa je vodu načinio majkom i preporoditeljicom milosnog života u svetom krštenju.
Voda postaje sakramental po blagoslovu Crkve, a zato se i zove blagoslovljena voda. Sam ju Bog ustanovi u Zakonu, što ga poda Mojsiju, te je sam naznačio i obred, odredivši naime, da se u vodu umiješa pepeo crvene junice zaklane i spaljene izvan zidina. Sveti Pavao tumači kako ta voda nije po sebi čistila savjest onih, koji su je upotrebljavali, već samo izvanjske ljage učesnika kod Bogoslužja. Blagoslovljena voda se čuvala u Hramu u velikoj posudi, koja se zvala tučeno more. Svećenici pod kaznom smrti morali su se umivati u toj vodi. Također i gubavci, pa oni koji su se dotakli mrtvaca ili jeli zabranjena jela čistili su se posvećenom vodom. Upotreba vode bila je propisana za sve obrede u Bogoslužju.
Prvi posvetitelj vode u Novom Zavjetu bio je sam Isus Krist. Ulazeći Jordan svojim doticajem dodjeli vodi blagoslov veći nego je voda dobila u početku svijeta. Isus je učinio vodu sposobnom za učinke vrhunaravnom redu.
Ustanovu blagoslovljene vode, kako je u Crkvi uobičajena, pripisuje se Apostolima. Papa Sveti Aleksandar I. koji je živio u vrijeme blizu Apostola ovako govori o običaju blagoslova vode: „A mi blagoslivljamo vodu pomiješanu solju, da se škropljenjem ove vode svi posvetimo i očistimo.“ (Corpus jur. can. Dist.III.de consecrat.- tit.XX).
Na početcima Crkve spominje se običaj da kod ulaska u hramove stajale su dvije česme, kod kojih su svi vjernici bez razlike umivali ruke i lice, prije nego bi prelazili crkveni posvećeni prag. Po pripovijedanju Svetog Paulina Nolanskog i povjesničara Euzebija, ove su česme dozivale u sjećanje vjernike na vrelo krštenja, kojim su se preporodili na milosni život.; a vanjska čistoća podsjećala ih je na unutarnju čistoću, koju su trebali imati pri sudjelovanju kod svetih otajstava.
S vremenom je Crkva čistoću tijela predala na brigu svakog pojedinca, a česme na ulazu crkve zamijenila „škropionicama“ da bi vjernici upotrebom ove vode pribavili čistoću duše. Međutim nisu je kršćani koristili kad su ulazili u crkvu, već su je nosili svojim kućama da blagoslove sebe i svoje stvari (Microlog, De Eclesiast. observant.c.46).
Mnogi su običavali držati blagoslovljenu vodu uvijek kod sebe za obranu duše i tijela od paklenog neprijatelja.
U Crkvi postoji uz vodu za sakrament krštenja - obična blagoslovljena voda. Voda za krštenje blagoslivlja se na Veliku subotu te pohranjena je u krsnom studencu. Blagoslovljena voda se blagoslivlja uoči Bogojavljenja i koristi se u škropilicama na ulazu u crkvu.
Učinci blagoslovljene vode
Blagoslovljena voda proizvodi ove glavne učinke:
a) Oprašta lake grijehe
Ovo je najznamenitiji od svih učinaka, jer izravno djeluje na posvećenje naše duše.
Sveti Toma Akvinski o tome veli: „Na tri načina neke stvari proizvode otpuštenje lakih grijeha;
1. ulijevanjem milosti – tako se otpuštaju u Sv. Pričesti, Bolesničkom pomazanju i svim Sakramentima Novog Zavjeta.
2. po znakovima kajanja – opća ispovijed, kucanje uprsa, molitva Gospodnja, dok u njoj molimo: „otpusti nam duge naše“.
3. blagoslovinama – kod stvari koje su znak štovanja Boga i Božjih stvari: škropljenje blagoslovljenom vodom.
b) Oprašta vremenite kazne
Po Sakramentu Ispovijedi Božje Milosrđe oprašta sve grijehe i vječne kazne, zaslužene po smrtnom grijehu. No uvijek ostaje neka vremenita kazna, za koju moramo zadovoljiti na ovom svijetu ili Čistilištu. Kad se vjernici škrope ili blagoslovljenom vodom križaju oprašta im se djelomično vremenita kazna.
Ovaj učinak blagoslovljene vode glede opraštanja vremenitih kazni možemo namijeniti također dušama u Čistilištu. Kod katoličkih ukopa se ispred lijesa stavi posuda sa blagoslovljenom vodom, da oni koji izražavaju sućut rodbini pokojnika, poškrope tijelo i dušu pokojnika. Svaki put kada vjernici poškrope blagoslovljenom vodom grobove pokojnika, olakšavaju im se muke.
Papa Sveti Pio IX. podijelio je Dekretom 23.ožujka 1866. sto dana oprosta svakome tko bar skrušenim srcem i zazivanjem Presvetog Trojstva prekriži, govoreći pri tome: „U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.Amen“ Oprost se može namijeniti za sebe ili koju dušu u Čistilištu.
c) Podjeljuje djelatne milosti
Djelatne milosti pomažu da se možemo usavršiti i spasiti. I oni koji su u smrtnom grijehu mogu kao pomoć djelatnu milost koja ih osnažuje na putu obraćenja.
d) Otklanja prisutnost i utjecaj zlih duhova
Škropljenje, a osobito križanje sa blagoslovljenom vodom jako je i sigurno oružje protiv napastovanjima đavla. Kad je već naša skromna molitva moćna nadvladati ma koju napast, očito je da ova moć postaje jača, dok joj se pridruži blagoslovljena voda, koja je specijalno za to zadobila specijalni blagoslov i moć Crkve.
Sveta Terezija Avilska spominje u svom životopisu: „Nijedna stvar nije tako moćna, da suzbije đavla, te učini da se više ne povrati koliko krepost blagoslovljene vode. To sam više puta iskusila. I pred Križem đavao bježi, ali se ipak povrati. Moć ove vode mora da je velika.“ ( Život, poglavlje XXX.)
U knjizi Jobovoj se navodi kako je đavao s Božjim dopuštenjem podigao oluju na kuću, gdje su se gostili Jobovi sinovi: porušio je kuću i pod ruševinama zatrpao svu djecu.
Sveti Pavao u pismu Efežanima svjedoči kako nečisti dusi obilaze zrakom i da nad njim imaju neku vlast: „I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tome duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnim.“ (Ef 2,1-2)
Crkva u svojim bogoslužnim knjigama ne ustručava se ne rijetko pripisati nečistim dusima oluje i bure, te blagoslovljenom vodom zaklinje, da odvrati od naroda nepogode zla vremena.
Sveti Beda Časni u svojoj „Povijesti Engleske“ (knjiga I i VII) opisuje događaj kako je blagoslovljena voda snažna u svladavanju oluje koji je podigao đavao. Sveta Stolica je poslala francuske biskupe : Svetog Germana iz Auxerres-a i Svetog Lupusa iz Troyesa da otklone raskol, djelo sotone. Đavao da osijeti dolazak ovih Božjih službenika, podiže snažnu oluju, dok su se poslanici nalazili u lađi posred mora.
Vjetar bijesni, raznosi jedra, lomi jarbole, a valovi prijete da će progutati lađu. Dan se obrati u noć, te mornari bi jedva jedan drugoga poznali kad bi sijevnula munja. Svakim su časom očekivali očitu smrt. U toj teškoj nevolji svi su se utekli pomoći i molitvi Sv. Germana, koji je sve dotle bio miran i pun pouzdanja u Boga. Svetac se pomoli, uze blagoslovljene vode i poškropi valove. I gle čuda: moć blagoslovljen vode oslabi neprijatelja, uzbunitelja morskih valova. More se utiša, zapuše prijatan vjetar te sretno prispješe cilju. Sveti biskupi izvrše svoje poslanje potpunim uspjehom, okrunjenim dvostrukom pobjedom nad sotonom: na moru snagom blagoslovljene vode, na kopnu mačem Božje riječi.
U životu Sv. Vinka Ferrarskog nalazi se opisan ovaj događaj. Godine 1480. u Kataloniji, na svetkovinu svetih Apostola Petra i Pavla, kad je Svetac trebao uzaći na propovjedaonicu, sotona podiže iznenada strašnu oluju. Trebalo je poplašiti narod da ne čuje Božju riječ. Kako je Svetac dobro poznavao đavolske postupke, dade donijeti blagoslovljene vode i njome poškropi prema oblaku. Smjesta se stiša oluja, nebo razvedri, te svečeva propovijed postigne veliki uspjeh na veliku sramotu paklenog neprijatelja.
O spiritističkom zazivanju u Tolosi napisao je izvještaj glavni urednik Linguadaških novina gospodin Benert ovo: Dok je okrugli stol imao da se miče, netko potraži blagoslovljene vode i poškropi po stolu. Stol sam od sebe se počeo lupati, tresti i lomiti, dok se ne prevrnu, te tako prevrnut stade udarati kod onoga mjesta, gdje je bila blagoslovljena voda, ne bi li je porušio. Najposlije se osovi, i ako su vrata od dvorane bila otvorena, najednom izmače van.
Oko jedanaest sati uvečer gospođe i gospoda sjedili su oko stola i čitali. Gospođa Lidija postavila je kraj sebe blagoslovljene vode kako bi odstanila svaki noćni nemir. Dok su tako oko pola sata sjedili, pojaviše se ponovno udarci. Kako su se čuli gdje je sjedila Lidija, ona umoči prste u blagoslovljenu vodu i poškropi pod stolicu. No netko ju zgrabi za ruku i ujede pod palcem, da je jedva ruku ispod stolice otela. Njezini se suprug uplaši kad ugleda njezinu ruku otečenu i dvostruki trag zubi. I poslije 16 sati nakon događaja mogle se vidjeti na ruci tragove zubi.
e) Povraća zdravlje bolesnima, vraća u život mrtve
Iz života Sv. Ivana Zlatoustoga zabilježen je ovaj događaj. Vjernici Evaliji u Antiohiji se razboli dijete na smrt. Njezina žalost je bila tim teža, što je već izgubila četvoro djece. Sirota majka sa svojim mužem obrati se Sv. Ivanu Zlatoustom, moleći ga vruće da pomogne njihovom djetetu. Svetac kaza kako su bolesti i smrti četvoro djece posljedica roditeljskih grijeha. Žena plačući prizna: „ovo je zaista živa istina, prst i kazna Božja. Svetac reče. „Ako ne učinite pokoru i peto će dijete doživjeti istu sudbinu. Na to otac i mati obećaše nadalje živjeti kršćanski. Tada Svetac dade donijeti blagoslovljene vode i zazivajući ime Presvetog Trojstva, triput poškropi bolesno dijete, koje povrati roditeljima oporavljeno i zdravo.
Sedmog stoljeća bio je na biskupskoj stolici u Anastasisopolu u Galaciji Sveti Teodor. Jednog dana dođe k njemu gubavac strašno iznakažen. Biskup dade donijeti blagoslovljene vode i približi se bolesniku, ovako se pomolivši: „Gospodine Isuse Kriste, Bože naš, koji si po proroku Elizeju ozdravio od gube Namana, koji si sam sišao među nas te izliječio gubavca, pogledaj na ovu vodu, i blagoslovivši ju, podijeli joj krepost, da ovaj tvoj sluga po njoj ozdravi na slavu svetog Imena Tvojega.“ To rekavši, pruži ruku, načini nad vodom znamenje svetoga križa i polije po glavi gubavca, koji se odmah očisti i ozdravi. Zahvalili su Bogu na tom ozdravljenju.
Sveti Beda Časni zapisao je ovaj događaj: Sveti Cutbert biskup u Lindistfarneu (u Engleskoj) je za pastirskog pohoda bio gostom kod nekog plemića. Taj se požali biskupu na bolest tešku što je pogodila njegovu ženu. Zamolio je biskupa da blagoslovljenom vodom i molitvom se zauzme kod Boga za nju. Sveti Biskup naredi svojem pomoćniku da poškropi bolesnicu blagoslovljenom vodom i da joj pruži nekoliko kapi da popije. I gle čuda, bolesnica ustade čila i zdrava.
Nedaleko od samostana, gdje je prebivao sveti opat Wivanlok, razbolje se majka nekog redovnika. Redovnik zamoli od opata blagosloljene vode i dopuštenje da posjeti bolesnu majku. Stigavši kući nađe majku mrtvu, a u sobi mnogo prijatelja i znanaca koji su oplakivali pokojnicu i spremali što treba za ukop. Ožalošćeni redovnik klekne podno majčina odra i pun pouzdanja u Boga, poškropi svoju mrtvu majku blagoslovljenom vodom rekavši glasno ovaj zaziv: „Majko moja, povratio život Gospodin naš Isus Krist!“
Na ove riječi pokojnica se trgne kao od sna, i sva znojem oblivena sjedne na krevetu. Svi nazočni su zahvalili Bogu. Uskrslu su zapitali kako da se povratila u ovaj život? Kazala je kako je trebala biti osuđena, međutim blagoslovljena voda i molitva sina i opata povratili su joj život da se može pokajati.
Koncem petnaestog stoljeća neki bezbožni i opaki vojnik zapadne u tešku bolest. Svećenik ga je pohodio ponudivši mu Sakramente i pomirenje s Bogom. Vojnik je na to odgovorio: „Ostavite me na miru i ne govorite mi o tim bajkama. Dajte mi samo vode, jer me žeđa jako mori.“ Svećenik bez bolesnikova znanja blagoslovi vodu i dade vojniku da pije. Najednom nastane u grešniku preokret, te zamoli svećenika, da sasluša njegovu ispovijed. Primivši nakon toga Svetu Popudbinu preminu u Gospodinu.
Sveti Alfons je dao ovaj savjet: „Svećenik kod bolesnika neka se često utječe blagoslovljenoj vodi, osobito ako opazi, da je bolesnik od nečastivoga napastovan.“
Napomena: Gornji prikaz o blagoslovljenoj vodi preuzet je iz „Glasnika“ – službenog lista Đakovačke biskupije za svećenike, Đakovo 1896. – Broj 17, str. 154-6; broj 19. str.171-2; broj 20, str. 177-9; broj 21, str.185-7.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Blagoslov vode po Rimskom obredniku Pavla V.
Rimski obrednik izdan po naredbi Pape Svetog Pavla V. i pregledan brižljivošću drugih papa - a ovlašću pape Pija XI. (izdan u Zagrebu 1929. str.254-256) sačuvao je višestoljetnu Predaju i praksu Crkve i što se tiče blagoslova vode.
Nakon općenitih pravila o blagoslovu glavi prvoj, odmah u glavi drugoj donosi „Kako se blagosiva voda“. Za blagoslov se pripravi sol i čista voda.
1. Zaklinjanje i blagoslov soli
Svećenik počinje zaklinjanje soli ovim riječima:
„Zaklinjem te, stvore soli, Bogom † živim, Bogom † pravim, Bogom † svetim, Bogom, koji je zapovjedio proroku Elizeju, neka te uspe u vodu, da ozdravi voda od neplodnosti: postani sô zakleta na spasenje vjernih i budi zdravlje duše i tijela svima, koji te uzmu. Neka pobjegne i odstupi od mjesta, na koje se pospeš, svaka utvara i pakost ili himbena prijevara đavolska i svaki nečisti duh, zaklet onim, koji će doći suditi žive i mrtve i svijet ognjem. Amen.“
Svećenik blagoslivlja sol ovim riječima:
„Pomolimo se.
Ponizno molimo neizmjernu blagost tvoju, svemogući vječni Bože, dostoj se u svojoj dobroti blago†sloviti i posve†titi ovaj stvor soli, što si ga dao na porabu ljudskome rodu, da bude na duševno i tjelesno zdravlje svima, koji je uzmu, i da sve, čega se ona dotakne ili što se njom pospe, bude bez ikakve nečistoće i slobodno od svih navala pakosnog duha. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.“
2. Zaklinjanje i blagoslov vode
Vodu zaklinje ovim riječima:
„Zaklinjem te, stvore vode, imenom Boga † Oca svemogućega i imenom Isusa † Krista Sina njegova Gospodina našega i krepošću Duha †Svetoga, da postaneš voda zakleta za odgonjenje svake neprija-teljske vlasti, i da možeš samoga neprijatelja s njegovim odmetnim anđelima posve iskorijeniti krepošću tog istog Gospodina našega Isusa Krista, koji će doći suditi žive i mrtve i svijet ognjem. Amen.“
Svećenik blagoslivlja vodu ovim riječima:
„Pomolimo se.
Bože, koji si na spasenje ljudskom rodu postavio prevelike tajne u sućanstvo vode, pristani milostivo na naše zazive i ulij jaki svoj blago† slov u ovo počelo, što si ga ugotovio za premnoga očišćavanja. Daj svome stvoru po svojoj božanskoj milosti moć, da služeći tvojim otajstvima odgoni đavle i uklanja bolesti. Daj, da sve, što ova voda poškropi u vjerničkim kućama ili mjestima, bude bez ikakve nečistoće, oslobodi se od štete. Ne bilo ondje kužnoga duha ni pogubnog zraka, odstupile odanle sve zasjede sakrivenoga neprijatelja, i ako je tu što protivno sigurnosti ili miru stanovnika, uzmaklo pred škropljenjem ove vode, da se obrani od svih navala zdravlje, koje prosimo prizivajući sveto ime tvoje. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.“
3. Mješanje soli i vode sa molitvom
Svećenik križajući tri puta uspe sol u vodu i rekne jednom:
„Miješanje soli i vode skupa neka bude u ime O†ca i Si†na i Duha † Svetoga. Amen
Gospodin s vama. - I s duhom tvojim.
Pomolimo se.
Bože, nepobjedne snage stvoritelju, kralju nesvladive vlasti i vazda veličanstveni slavodobitniče, koji krotiš silu protivne moći, koji svladavaš bijes neprijatelja, što riče, koji dušmansku pakost moćno pobjeđuješ, tebe , Gospodine, dršćući i smjerno molimo i prosimo: pogledaj milostivo ovaj stvor, sol i vodu, blago je prosvijetli i posveti rosom svoje dobrote. Gdje se god njome bude škropilo, odonud po zazivanju svetoga imena tvoga neka umakne svako uznemirivanje nečistoga duha i daleko se otjera strah otrovne zmije, a nama, koji prosimo milosrđe tvoje, svagda se dostoji pomagati sila Svetoga Duha.
Po Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu tvojem, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu istoga Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova. Amen.“
Blagoslov vode po obnovljenom Rimskom obredniku
U Rimskom obredniku obnovljenom prema odluci Svetog ekumenskog sabora drugog vatikanskog (Zagreb, 1987) o blagoslovljenoj vodi ima ove opće upute i odredbe:
Blagoslovi „uvijek naznačuju osobite duhovne učinke, koje primaju po molbi Crkve. U to uvjerena Crkva se brine da blagoslovna slavlja zaista budu na hvalu Bogu i na Njegovu čast a usmjerena na duhovnu korist naroda. Da bi to bilo što očitije, po staroj Predaji blagoslovni obrasci u prvom redu imaju u vidu slavljenje Boga zbog njegovih darova i suzbijanje vlasti Zloga u svijetu“
[Rimski obrednik: Blagoslovi, Zagreb 1987. Opće napomene br. 10-11;]
„Svako tipično blagoslovno slavlje sadrži dva osobita dijela: prvi je naviještaj riječi Božje, a drugi pohvala Božanske dobrote i prošnja neke zaštite. Slavlje obično započinje i završava kratkim obredima.
Prvi dio ide za tim da blagoslov zaista bude sveti znak koji iz navještaja Božje riječi crpi smisao i djelotvornost. Srce tog prvog dijela jest proglas Božje riječi. ... Drugi dio ide za tim da se obredima i molitvama izrazi pohvala Bogu i da se po Kristu u Duhu Sveto izmoli pomoć. Srce ovog djela predstavlja blagoslovni obrazac ili molitva Crkve, često popraćena posebnim znakom.
U blagoslovne vidljive znakove uz znak križa, kađenje navodi se „škropljenje blagoslovljenom vodom“. „U nekim se Redovima predlaže škropljenje blagoslovljenom vodom. Neka tada služitelji upozore vjernike da se podsjete na vazmeno otajstvo i obnove krsnu vjeru.“ (Rimski obrednik, brojevi: 20-22,26,d)
Na početku obreda blagoslova vode izvan misnog slavlja svećenik kaže :
„Ovaj blagoslov vode sjeća nas Krista, vode žive. Sjeća nas i sakramenta krsta po kojem smo se preporodili iz vode i Duha Svetoga. Kad god dakle budemo ovom vodom škropljeni ili se njome ulazeći u crkvu ili boraveći kod kuće, poslužimo sa znakom križa, Bogu zahvaljujemo za njegov neizreciv dar. I molimo njegov blagoslov da sakrament krsta koji smo primili s vjerom svetim životom posvjedočimo.“
Nakon čitanja Riječi Božje svećenik izriče blagoslovnu molitvu nad vodom:
„Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože svemogući! Ti si se u Kristu udostojao blagosloviti nas živom vodom našega spasenja i iznutra nas obnoviti. Dok se služimo ili zaštićujemo škropljenjem ove vode, obnavljaj nam mladost duše da snagom Duha Svetoga neprestano hodimo u novini života. Po Kristu Gospodinu Našem. Amen.“ .“
(Rimski obrednik, brojevi: 1090,1093)
Da drugom mjestu / u dodatku/ kod blagoslova soli se moli:
„Smjerno te molimo, svemogući Bože, dostoj se blagosloviti†ovu sol. Po proroku si Elizeju zapovjedio da se uspe u vodi te ozdravi voda od neplodnosti. Gdje god se bude škropilo ovom vodom sa solju pomiješanom, odbij, Gospodine, od nas svaki nalet neprijateljev i trajno nas čuvaj prisutnošću svoga Svetoga Duha. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen“
Kod blagoslova vode moli svećenik: „Svemogući vječni Bože! Tvoj je Sin krštenjem u Jordanu posvetio vodu za službu spasenja. Po škropljenju ove vode
blagoslovi † svoj narod.Neka mu ona bude spomen krsne obnove i otkupljenja svega stvorenoga, da ustraje u tvojoj milosti, živi po zakonu tvoga kraljevstva i postigne život vječni. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.“
(Rimski obrednik, Dodatak A, Blagoslov vode uoči Bogojavljenja, br. 36, stranice 456 -457)
Rimski obrednik obnovljeniuvodi kao novo kod svakog blagoslova čitanje Božje Riječi. Uz kratku homiliju to blagoslovima daje smisao i korist blagoslova. To je u starom obredniku sadržano u proširenijoj molitvi. Obnovljeni Rimski obrednik kod blagoslova vode stavlja naglasak na „spomen krsne obnove i otkupljenja svega stvorenja“,ono što je također i bit krsne vode. Samo u blagoslovu soli se spominje „odbijanje naleta neprijateljeva“.
U obnovljenom Rimskom obredu izostavljeno je uopće egzorciranje vode i soli. Nedostaje molba za zdravlje i tjeranje đavla.
Egzorcisti sada za tjeranje đavla koriste se još uvijek blagoslovljenom vodom po starom Rimskom obredniku pape Svetog Pija V.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Prilog: katolički listić sa odobrenjem biskupa
SVETA VODA – JEDNO SREDSTVO U DUHOVNOM BOGATSTVU
Sveta voda je sakramental kojim se poništava laki grijeh. Zbog blagoslova Sveta Crkva potiče upotrebu svete vode kod svoje djece, osobito kod prijetećih opasnosti, kao što je vatra, oluja, bolest i druge nevolje. Svaka katolička kuća morala bi uvijek imati svetu vodu.
ISKORISTIMO PRILIKU DA ZADOBIJEMO MILOSTI KOJE PROIZLAZE UPOTREBOM SVETE VODE.
U malenoj kapljici svete vode sadržano je neizrecivo duhovno bogatstvo...
A TAKO MALO O TOME RAZMIŠLJAMO
Kad bismo sad shvatili, kao što ćemo shvatiti nakon smrti mnoge koristi koje bismo mogli izvući iz svete vode, mi bismo je koristili mnogi češće i s većom vjerom i štovanjem.
Sveta voda ima svoju veliku moć i snagu iz crkvenih molitava koje njezin božanski utemeljitelj uvijek prihvaća.
Evo nekoliko molitava svećenika kad blagoslivlja vodu:
O, Bože, udijeli ovom svome stvorenju (vodi) da bude obdareno Božanskim milosrđem, da odagna đavle i istjera bolesti, da sve što u ovoj kući ili stvarima vjernih bude poškropljeno ovom vodom bude oslobođeno svega nečistog i izbavljeno od škodljivog. Neka sve što prijeti sigurnosti ili miru bude istjerano škropljenjem ove vode, tako da dade zdravlje onima koji traže, zazivajući Tvoje Sveti Ime i da budu očuvani od svih napasti.
MOĆNE MOLITVE
Ove molitve dižu se u Nebo svaki put kad uzmete svetu vodu i poškropite sebe i druge bez obzira je li osoba nazočna ili ne. Božji blagoslov silazi na dušu i tijelo.
TJERANJE ĐAVLA
Đavao mrzi svetu vodu zato što je njezina snaga iznad njega. On ne može dugo boraviti na mjestu ni pokraj osobe koja se škropi blagoslovljenom vodom.
ŽIVE LI VAŠI MILI I DRAGI DALEKO?
Sveta voda, poškropljena s vjerom i pobožnošću, može pokrenuti Presveto Srce da blagoslovi vaše voljene i zaštiti ih od štete za dušu i tijelo. Kad vam briga i strah obuzmu srce, požurite za svojom svetom vodom i podajte svojim dragima dar molitve Svete Crkve.
SVETE DUŠE ČEZNU ZA NJOM
Samo u čistilištu čovjek može shvatiti kao neka siromašna duša žarko čeka za svetom vodom. Ako želimo imati četu zagovornika, pokušajmo shvatiti njihove molbe i nikad ih ne zaboraviti kad smo kraj boce sa svetom vodom. Svete duše koje su bliže Nebu možda treba poškropiti samo jednom kapljicom svete vode da se oslobodi njihova prikovana duša.
OTPUŠTANJE LAKIH GRIJEHA
Zato što je sveta voda jedan od crkvenih sakramentala, ona otpušta laki grijeh. Čuvaj svoju dušu prelijepo čistom u Božjem oku, stavljajući pozorno znak križa na sebe govoreći:
,,OVOM SVETOM VODOM I TVOJOM PREDRAGOCJENOM KRVLJU, OPERI ME GOSPODINE, OD SVIH MOJIH GRIJEHA!“ (Poškropi sa sve 4 strane svijeta)
