Promišljanje Igina Giordanija
Društvena revolucija na početku nove ere započela je od jedne petnaestogodišnje djevojke. To je bila cjelovita revolucija i obuhvatila je ne samo tijelo nego i duh, ne samo vrijeme nego i vječnost. Djevojka se zvala Marija.
Bila je Židovka, iz beznačajnog mjesta Nazareta, iz kojega ne može doći ništa dobra, smatralo se.
Na početku velike promjene stajala je žena. Živjela je u siromašnoj nastambi, poznavala bijedu obitelji stiješnjenih u spiljama i njihov život ispunjen žrtvama. Sudjelovala je u dubokoj i silnoj žeđi i gladi svoga naroda za socijalnom pravdom.
U krilu te djevojke prebivao je začetnik društvene revolucije. Sin Božji rađao se kao čovjek, kao Marijin sin. Savršena čistoća utjelovljavala se iz krve te iste čistoće. Ona je bila posve dostojna, u njoj nije moglo biti sjene istočnoga grijeha.
Ta je djevojka već u samoj sebi predstavljala nevjerojatnu revoluciju: kao najponiznija od svih stvorenja bila je izabrana za najuzvišeniju zadaću i kao posve nepoznata trebala je postati žena koju će svi naraštaji najviše zazivati.
Ponizna službenica a istodobno jakog srca. Naslanjala se na Božju silu. Ona je savršena žena: potpuna žena. Bez mrlje i bez bojazni. Spremna na žrtvu, ali sigurna u pravednost, sva ljubav i stoga sva sloboda.
Svojom je ljepotom ženu obavila novim svjetlom, koje se objavilo na njezinu putu. Gospa je stoljećima uzdizala ženu, ulogu majke postavila je u božansko svjetlo. Njezino je ljupko majčinstvo toliko sveopće da su je u svim vremenima narodi zvali Naša Žena – Naša Gospa. Pošto je Otac stavio među nas Majku, suživot je poprimio ozračje doma, a boravak u njemu blagdan.
Propadanje čovječanstva počelo je od jedne žene. Kada je Stvoritelj želio pročistiti ljude, opet je odabrao ženu, i od nje je počeo iznova. Odabrao je Mariju iz Nazareta, ženu bez mrlje.
Igino Giordani
(Le Feste, Società Editrice Internazionale, 1954.)
