O svojim dojmovima sa Duhovne obnove za bračne parove, fra Josip Serđo Ćavar je kazao: „ Dojmovi sa seminara su pozitivni. Drago mi je što bračni parovi sudjeluju kako na predavanjima tako i u molitvi. To je ono što je danas važno – osnaživati ljude u braku i obiteljskom životu. Mislim da Međugorje sa ovom duhovnom obnovom za bračne parove može biti jedan putokaz za Crkvu kako bi ovakve programe za ljude u braku i obiteljskom životu nudili što više.
JEDNOSTAVNO I ŽIVOTNO
Franjevci, organizatori ove duhovne obnove, dali su mi samo jednu uputu: da sve bude jednostavno i životno! Dakle, to treba dati ljudima koji žive bračnu svakodnevicu. Naravno da smo se trudili sve to osloniti na znanstvena istraživanja (to je bilo ono što sam ja kao predavač govorio), ali smo s druge strane sav materijal željeli pojednostaviti i učiniti ga praktičnim i životnim pa je tome bračni par Šarušić doprinio svojim iskustvom života, braka, obitelji i odgoja i bogatim iskustvom rada s drugim bračnim parovima.
Dobitna kombinacija ove duhovne obnove je isprepletanje stručnih i životnih predavanja sa molitvenim programom – a to se jako dobro uklapa u Međugorje kao mjesto milosti. Ljudi se ovdje lakše otvore toj duhovnoj dimenziji s Bogom i tu nam je Marija najveća i najbolja posrednica. Mislim da su ljudi u crkvi gladni Duha, dobroga sadržaja i programa. Trebamo razmišljati da je Crkva-majka koja 'hrani' svoje vjernike. I ovo vrijeme korone i izolacije je doprinijelo da su ljudi baš žedni nečega dobroga!
NE POSTOJI NITI JEDAN KOMPATIBILAN BRAK
Poznati katolički mislilac G.K Chesterton je kazao kako ne poznaje niti jedan kompatibilan brak! Time je želio poručiti koliko je važno da u bračnom životu jedna i druga strana surađuju, otvaraju se, razgovaraju, povjeravaju se i samo tako će taj brak ići naprijed. Jer svaki brak je IZAZOV! Svaki dan svaki bračni partner stoji pred otajstvom druge osobe. Zato smo istaknuli koliko je brak jedna dinamična stvarnost, koliko se u njemu i mijenjamo, rastemo, upoznajemo sebe dublje, jer nam treba druga osoba da bi sebe mogli prepoznati, ogledati se u toj osobi. Nama vjernicima vjera i duhovnost pomažu da budemo pozorni na drugu osobu, da je osluhnemo. Po meni najvažnije pitanje u braku jest: gdje si danas? Kako si danas? Kako ćemo se suočiti s nekim izazovom danas? Kako ćemo taj izazov dijeliti? I uvijek ta otvorenost i pozornost prema drugoj osobi – to nam valja vježbati i učiti.
U našim razmatranjima oslonili smo se na apostolski dokument 'Amoris Laetitia' i ono što on kazuje o važnosti prigoda u kojima bračni parovi mogu iznositi i dijeliti svoje probleme i iskustva. Tako će vidjeti kako nisu sami u nekim stvarnostima s kojima se bore i to je vrlo dragocjeno jer se tako uče iz iskustava drugih bračnih parova i polako stječu potrebnu kompatibilnost.
UZVIŠENOST BRAČNOG POZIVA
O uzvišenosti bračnog poziva trebamo više razmišljati. Kad ja npr. vidim tu žrtvu, tu ljubav koju mnogi kršćanski bračni parovi, očevi i majke ulažu u svoju obitelj – to je golemo. I ja kao svećenik kad to vidim onda i ja odlučim biti bolji svećenik. Mislim da smo tu upućeni jedni na druge. Mi kao svećenici trebamo biti poticaj ljudima jer im donosimo Krista i skupa s njima slavimo sakramente, a mi se s druge strane bogatimo njihovim iskustvima. Tako smo zajedno bogati i ostvareni. U svećeništvu ako svećenik ostane sam, samodostatan, zatvoren sam u sebi – onda je promašio. Jer svećeništvo je jedna služba koja OKUPLJA! – Tako ja shvaćam svoje svećeništvo i franjevaštvo! I tu onda svi zajedno rastemo!
Bračni sakrament je jedini sakrament koji bračni parovi podjeljuju jedno drugome, i uvijek se jedno u drugom ogledaju, ali dopuštaju da Krist u braku bude ona treća osoba koja ih povezuje. Zato najprije svaki bračni partner treba biti okrenut Bogu i glasu savjesti u njemu samom, a onda to tkati u svoj odnos s partnerom i cijelom obitelji. Samo tako možemo onda učiti i svoju djecu i ljude oko sebe da je temeljni stav nas kršćana: OSLUŠKIVATI BOGA KOJI MI PROGOVARA! A to je danas posebno teško u ovome svijetu koji nam šalje milijun glasova!
