UVIJEK NAM JE NETKO DRUGI KRIV
"Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti? Čovjek odgovori: 'Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.' Bog reče ženi: 'Što si to učinila?' 'Zmija me prevarila pa sam jela', odgovori žena."
Tako je započelo i u Bibliji, u knjizi Postanka. Grijeh čini da krivicu prebacujemo na drugoga, nismo mi krivi, nego je uvijek netko drugi kriv za naše stanje.
Tako ćemo često čuti da su nam krivi muž, supruga, stari roditelji, djeca, gazda mi je kriv što sam ovakav, da mi nema svekrve sve bi bilo drugačije... Vjerujem da svatko od nas može nabrojati nekoga koga smatra krivim za svoje nezadovoljstvo i ogorčenost.
Da se razumijemo, naravno da može postojati netko tko nam namjerno čini zlo, ali je li uvijek taj "netko" kriv ili smo možda i mi krivi za svoje stanje? Možda smo bili lijeni ili u strahu ili kukavice te nismo rješavali stvari na vrijeme...
Kažu da slava, novac i moć pokvare ljude; ne, ne pokvare oni ljude, nego pokažu ljude kakvi jesu. Ljudi u dodiru s novcem, moći i slavom pokažu svoje pravo lice, razotkriju se.
Možda upravo nas razotkriju ti neriješeni odnosi pa se pokažemo kakvi jesmo; taj naš gazda, ukućani, možda i ti starci s kojima živimo i koji trebaju našu pomoć dovedu nas pred ogledalo, da uvidimo neke svoje nedostatke i mane, ali također i vrline.
Izvuku nas iz naše zone ugodnosti i tada itekako učimo o sebi. To je prilika za rast ili za propast. Ovisi kako ćemo to iskoristiti. Netko kad otkrije na sebi nešto loše bježi i sakriva se od sebe, dok netko zasuče rukave i počne raditi na sebi.
Molimo da nam Gospodin pomogne da možemo te često neugodne situacije pretvoriti u milosne trenutke i priliku za rast.
@framarinkaracic