Kad je Gospa beba bila

Kad je Gospa beba bila,
zibalo je svjetlo bijelo,
širio je vjetrić krila,
ljubio joj čisto čelo;

pjevale joj sretne ptice,
milovao šapat trave,
kupala joj milost lice
zlatnim sjajem rajske slave.
Kad je Gospa beba bila,
nad njom Božji znaci sjali,
glasom mekim kao svila,
anđeli je tiho zvali.
Kad je Gospa beba bila,
mazio je lahor ljetni,
jutra su joj s dlana pila
svjetlost sunca, miris cvjetni.
Kad je Gospa beba bila,
blažila je svijetu jade,
vedra, blaga, nježna, mila,
navijestila zoru nade;
širila je srca tijesna
da bi radost u njih stala,