- Danas sam bila u raju, u duhu i vidjela sam nezamislive ljepote i sreću koje nas čekaju poslije smrti – napisala je u svom dnevniku 27. studenog 1936. godine.
Kao i sa svim njezinim vizijama, ono što je vidila predstavlja 'privatno otkrivenje' i stoga nije obvezujuće za katolike. Ipak, može koristiti za izgradnju vlastite vjere.
- Vidjela sam kako sva stvorenja daju beskrajnu hvalu i slavu Bogu. Vidjela sam kako je velika sreća kod Gospodina, koju širi među svim stvorenjima čineći i njih sretnima. Zatim sva slava i hvala koje izviru iz ove sreće, vraćaju se svome izvoru i ulaze u dubine Božje – stoji u dnevniku svete Faustine.
Dalje, piše kako se taj izvor sreće u svojoj biti ne mijenja, ali uvijek je nov i uvijek pruža sreću svim stvorenjima. Sada razumijem svetog Pavla koji je rekao da oči ne vide, a uši ne čuju niti je ušlo u srce ljudi ono što je Bog pripremio za one koji Ga vole.
- Bog mi je omogućio da shvatim da postoji samo jedna stvar koja ima beskrajnu vrijednost u njegovim očima. A to je Božja ljubav; ljubav, ljubav i još jednom ljubav. I ništa na ovom svijetu se ne može usporediti sa čistom Božjom ljubavi. S nezamislivim blagodatima Bog dariva osobu koja Ga iskreno ljubi – piše sveta Faustina.
Poručuje da je sretna ona duša koja već na zemlji uživa Gospodinove blagodati. To su male i ponizne duše!
- Pogled na ovo veličanstvo Božje, koje sada razumijem dublje i koje nebeski duhovi štuju prema stupnju milosti i hijerarhijama u kojima su podijeljeni, nisu uzrokovali da se moja duša optereti terorom ili strahom, ne, ne i ne – piše u nastavku.
Duša joj je s vremenom postala puna ljubavi i mira, a sa sve većim upoznavanjem Božje veličine bivala je sve sretnija što postaje osobom kakva jest.
- I neizmjerno se radujem Njegovoj veličini i veselim se što sam tako malo stvorenje, jer me Bog može nositi u svom naručju i prigrliti me bliže svom srcu – zaključila je.
Cijelo iskustvo ju je potaknulo da osjeća žaljenje prema onima koji ne vjeruju u nebeski život s Gospodinom.
- O moj Bože, kako žalim one ljude koji ne vjeruju u vječni život. Molim za njih da ih zraka milosrđa obujmi i da i Bog prigrli u očinsko krilo – piše sveta Faustina u svom dnevniku.
Za nju ljubav ne poznaje strah, ljubav prolazi kroz sve zborove anđela koji stoje pred Njegovim prijestoljem.
- Neće se bojati nitko. Dolazi do Boga i uronjena je u Njega. Kerubini koji čuvaju raj vatrenim mačem, nemaju nikakvu moć nad njom. O čista Božja ljubavi, kako si velika i bez premca. Kada bi duše znale kolika je tvoja moć – kaže naposljetku sveta Faustina.
