U današnjoj emisiji poslušat ćemo Petrino svjedočanstvo koje kazuje kako je nju i njezinu obitelj Matija i njegov prijatelj Down naučio prije svega strpljivosti i tome da se ne treba baviti trivijalnim stvarima u životu te da život ne mora biti savršen po današnjim standardima da bi bio lijep.
Matija i ova divna majka poručuju nam kako je „Sreća stvar osobnog izbora“ Pokrenula je i Facebook stranicu – 'Matija i prijatelj Down', na kojoj dijeli crtice iz života svoje obitelji i ispunjava naše svjetove ljubavlju, srećom i poljupcima!
Svjetski dan osoba s Downovim sindromom je dan svijesti o potrebama i mogućnostima uključivanja osoba sa sindromom Down u društvo, koji Ujedinjeni narodi službeno obilježavaju od 2012. godine. Nije li onda bizarno, štoviše, izopačeno vidjeti da Zapad (a i svijet općenito) teži potpunomu uništenju osoba s Downovim sindromom? Jasno, to se istrjebljivanje događa dok su još u majčinoj utrobi, pa svijetu ne izgleda toliko strašno, a ni spomena vrijedno. Tako se u Velikoj Britaniji ubije 90% nerođene djece s Downovim sindromom, a u zemljama poput Danske i Islanda skoro pa ni nema novorođene djece s Downovim sindromom.
Ako se trendovi nastave, Svjetski dan osoba s Downovim sindromom mnoge će zemlje obilježavati "Down-free". Dijabolično je stoga vidjeti nemali broj ljudi koji će na jedan dan navući neuparene čarape i objavljivati prigodne fotke na društvenim mrežama, a ostale dane u godini bez problema podržavati "pravo" da se u utrobi ubije dijete s Downovim sindromom, čime (ne)izravno podržavaju svijet bez Downova sindroma.
Prema tome, da bi obilježavanje Svjetskoga dana osoba s Downovim sindromom imalo smisla, osim posvješćivanja o potrebama i mogućnostima uključivanja osoba sa sindromom Down u društvo treba se također zabraniti eugenički pobačaj (kao i sve oblike induciranoga pobačaja). U protivnome će se taj dan pretvoriti u spomendan na žrtve genocida nad osobama s Downovim sindromom.
