New Age vjeruje da je sve, i materijalni i duhovni svijet, “jedno”, i da je to “jedno” zapravo bog. Njihov je bog, međutim, bezlična sila ili energija koja prožima čitav svemir. Ljudi svoj konačni cilj dosežu kad napuste tijelo (umru) i urone u nirvanu, stope se s tim “jednim”. Čovjek tada gubi osobnost, koja je bila tek prolazna iluzija, pa ga u sebe upije bezlična “kozmička energija”.
Već nas, međutim, sam sveti Pavao upozorava da se čuvamo da nas ne zavaraju “‘filozofijom’ – ispraznom prijevarom koja se oslanja na predaju čisto ljudsku, na ‘prirodne sile svijeta’, a ne na Krista” (Kol 2,8). Panteističko shvaćanje boga nosi u sebi mnogo nelogičnosti i suprotnosti. Recimo, ako je bog jedno s duhovnim i materijalnim svijetom, onda on očito nije isključivo duhovan, već je i materijalan, što znači da je promjenljiv, jer je promjenljivost osnovna karakteristika materijalnog svijeta, a ako je promjenljiv onda je i ograničen, kao i sve materijalno, a ako je ograničen, onda ne može biti Bog.
New Age je sa svojim idejama danas prisutan gotovo u svim sferama društvenog života, počevši od glazbe i filmova, pa preko transcendentalne meditacije sve do knjiga i znanstvenih rasprava. Često nismo ni svjesni koliko je on duboko pustio korijena u filmu, glazbi i umjetnosti uopće.
Tako primjerice u Ratu zvijezda umjesto “Bog s tobom” čujemo pozdrav “neka je sila s tobom”, što je izraz tipičan za New Age. Jedna od najpopularnijih praznovjerica New Agea jest vjerovanje u reinkarnaciju. Taj pojam svima ne znači isto, ali bismo mogli uopćiti da je reinkarnacija zamišljena pojava da čovjekova duša poslije smrti ulazi ili u drugo ljudsko tijelo, obično novorođeno, ili čak u neki niži oblik, to jest životinju ili biljku.
Hoće li pak duša ući u tijelo kralja, predsjednika ili znanstvenika, ili pak u tijelo prosjaka ili psa, ovisi o tome je li čovjek u životu bio dobar ili zao. Duša se samo useljava u tijelo kao u čahuru, da ga poslije upotrebe baci i uzme drugo. I baš kao što čovjek mijenja auto ili odijelo, tako i duša mijenja svoju čahuru, materijalno tijelo. Da bi čovjek dospio u savršenstvo (nirvanu), to jest da bi s bogom postao jedno, ponekad mora proživjeti na tisuće života, osim ako se ne preda u ruke kakvom guruu ili avataru koji će ga prosvijetliti tako da brzo pronađe tajnu prečicu do nirvane. Kao što je sam panteizam (prema grčkom pan – sve, theos – bog) konfuzan i nelogičan, tako je i teorija o reinkarnaciji prepuna kontradikcija. Nabrojimo tek neke.
(1) Duša ima svijest i pamćenje.
(Znanstveno je već dokazano da duša koja napusti tijelo za kliničke smrti, i poslije se vrati u tijelo, ne samo da zadržava pamćenje na ranija zbivanja, nego se i sjeća svega što se zbivalo dok je tijelo bilo mrtvo).
Pa kako da se onda nitko ne sjeća prijašnjeg života? Platon je to riješio dogmatski, tvrdnjom da dušu, prije ulaska u novo tijelo, vrag tjera da popije čašu zaborava. Sveti je Irenej u jednoj od najboljih apologetskih rasprava ismijao filozofa riječima: “Ako čaša zaborava, nakon što je popijemo, izbriše iz sjećanja sva ranije učinjena djela, kako si onda ti, o Platone, došao do toga?” (Irenaeus: Irenaeus Against Heresies [Protiv krivovjerja] 2,33,1-2. 189. n.e.).
(2) Duša se samo služi tijelom kao vozač automobilom. Zašto se onda tijelo raspadne nakon što ga napusti duša? S automobilom se to ne zbiva.
(3) Duša prelazi iz tijela u tijelo da izvuče pouku iz iskustva i napreduje u dobroti, i tako napokon dosegne nirvanu. No kako može izvući pouku iz prijašnjeg iskustva ako ga se ne sjeća? No čak i da ga se sjeća, od toga ne bi nužno morala postati boljom. Znanje se unapređuje iskustvom, koje se prenosi s koljena na koljeno, ali vrline ne. Zato je danas, svem napretku tehnike usprkos, čovjek isto tako dobar ili zao kao i prvi Adamovi sinovi. Tu napretka nema. Pristalice reinkarnacije su pobrkale lončiće.
(4) Ako je netko u ovom životu bio loš za kaznu će u idućem životu ući u nižu formu, primjerice crva. Kazna, međutim, nema smisla ako je se duša ne sjeća. Ako kaznimo dijete za nešto čega ono nije svjesno, kazna će imati suprotan učinak. Kazna ima smisla samo ako je kažnjenik svjestan svoje krivice.
(5) Ako se duša reinkarnira u niže oblike, recimo životinju, onda bi i životinja trebala imati inteligenciju čovjeka, što očito nije slučaj.
(6) Ako postoji reinkarnacija, onda nema uskrsnuća tijela, jer se duša ne može vratiti u tisuću tijela, nego samo u jedno. Ako postoji reinkarnacija, onda nema ni pakla. Sve se to, dakle, protivi Kristovom nauku. (7) Oni kojima Biblija još nešto znači, u njoj mogu pročitati i: “ljudima [je] određeno samo jedanput umrijeti – potom dolazi sud” (Heb 9,27). Mnogi vjeruju u reinkarnaciju jer misle da za nju postoje dokazi, naime priče ljudi koji se navodno sjećaju prijašnjeg života, ali sve to nije uspjelo podnijeti ozbiljniju provjeru, pa recimo i zašto.
(1) Samo zato što neko dijete ima neka neobična obilježja davno umrlog pretka, ne znači da je to dijete njegova reinkarnacija. Objašnjenje se krije u genima.
(2) Dijete može zadržati u sjećanju priču koju je čulo u najranijoj mladosti i zatim je prepričavati sasvim uvjereno da ona potječe iz njegovog prijašnjeg života.
(3) Mnogi ljudi koje su se pod psihoterapijom “sjećali prijašnjeg života” samo su izmišljali priče, potencirane još i hipnozom (Baker: Hidden Memories [Skrivena sjećanja]).
(4) Pranjem se mozga ljudi mogu uvjeriti u koješta. Bilo je i slučajeva da je nevin čovjek, pod stalnim policijskim pritiskom, na koncu priznao ubojstvo koje nije nikad počinio. Svi detalji ubojstva koje je iznio u zapisnik, bili su zapravo samo ponavljanje onoga što je čuo od policajaca za vrijeme neprekidnog, višednevnog saslušavanja. Kad su kasniji dokazi doveli do pravog ubojice, čovjek nije mogao povjerovati u vlastitu nevinost.
(5) Doživljaj “već viđenog” (déjà vue), nije iskustvo iz prijašnjeg života, već iz podsvijesti. Iskustvo koje je bilo potisnuto u podsvijest, u određenim situacijama se reaktivira.
(6) Neki ljudi posjeduju istinska znanja o prošlom životu nekog drugog čovjeka. To, međutim, ipak nije nikakav dokaz reinkarnacije. Takvo znanje čovjek može primiti i od sotone, “jer se sam sotona pretvara u anđela svjetla” da zavede Isusove sljedbenike (2 Kor 11,14). Da reinkarnacija stvarno postoji, onda bi se svatko od nas sjećao svojih prijašnjih života. Reinkarnacija je vjerovanje koje se zasniva na panteizmu, jednom nesuvislom, kontradiktornom i konfuznom sustavu.
Panteistički je bog bog konfuzije. A naš “Bog nije Bog nereda, nego reda” (1 Kor 14,33).
