Ne napušta me ni na trenutak, svuda me prati
Sredinom 1930-ih, poljska redovnica Faustina Kowalska imala je vizije i primila nekoliko poruka od Isusa. Tijekom tih viđenja, veliki naglasak je bio na božansku milost Boga, što je kasnije dovelo do toga da se ustanovi svetkovina Nedjelje Božjega Milosrđa.
Tijekom tih mističnih vizija, Sv. Faustina je često bila u društvu u kojem je osjećala anđeosku prisutnost koja je bila uz nju sve dok vizija ne bi završila. O tome je pisala u svom dnevniku:
„Jednoga dana, kad sam bila u obožavanju i moj duh je umirao za Njim, nisam više mogla susprezati suze, ugledala sam duh prekrasne ljepote koji je progovorio: „Ne plači – reče Gospodin.” Upitala sam ga, „Tko si ti?” Odgovorio je: „Ja sam jedan od sedam duhova koji stoje ispred božjeg trona danju i noću i neprestano ga slave.” No, ovaj duh nije ublažio moju čežnju, već je u meni probudio još jaču čežnju za Bogom. Taj duh je prekrasan a njegova ljepota dolazi od bliskog zajedništva s Bogom. Ovaj duh me ne napušta ni na trenutak, svuda me prati.”
Također je napisala, „Tada sam ugledala jednog od sedam duhova blizu mene, kako zrači posebnim svjetlom. Stalno sam ga viđala pored sebe kada sam putovala vlakom. Vidjela sam anđela kako stoji na svakoj crkvi pored koje bismo prošli, ali okružen svjetlom koje je bilo slabije od svjetla duha koji me pratio na putovanju, i svaki od tih duhova koji su čuvali crkve, poklonio bi se duhu koji je bio uz mene.”
Posebna milost
Sveta Faustina opisuje svog anđela čuvara kao prelijepo prisustvo svjetla. Katolička crkva uči da anđeli čuvari ne posjeduju tijelo ili bilo koji fizički oblik, jer su po prirodi čisti duh. To znači da su oku nevidljivi. No, oni mogu uzeti fizički oblik, čak i ljudsko tijelo, kako bismo ih mogli vidjeti. To čine radi našeg dobra i to se može usporediti sa stavljanjem maske ili kostima. Kada to više nije potrebno, oni se vraćaju u svoje originalno stanje kao nevidljivi duhovi.
Svetoj Faustini ukazana je posebna milost time što je vidjela svog anđela čuvara, kao i druga anđeoska bića, privilegiju koju dobivaju samo odabrani, uvijek s određenom svrhom. Te anđele stvorio je Bog da nam pomogne na putu vrline i tu su za našu dobrobit, pozivajući nas da mu se pridružimo na Nebu, piše Aleteia.
