Ni međugorski vidioci na brojne upite o gospinom izgledu nisu mogli pronaći riječi kojima bi prenijeli kako sami kaži, rajsku ljepotu i neopisivu blagost Gospinog smiješka koji se prema njima vidi 'kao da je ispod kože', Valtorta isto tako vidi, iznutra prema vani, poput rendgenskih zraka.
Sva ljepota dolazi iznutra i prodire van, zasljepljuje i obavija poput svjetlosti. Tajna Gospinog smiješka je apsolutna, beskrajna i čista ljubav.
To nije ova naša ljepota - to je nešto rajsko - nešto nebesko - nešto što ćemo tek u raju vidjeti - i to samo donekle, riječi su međugorskih vidioca.
Iako riječi za to ne postoje, to ne znači da se da se ta ljepota ne može izliti u naše duše i diviti joj se očima srca.
"Ovog jutra gledam Gospu. Izgleda da sjedi, smješi se s ljubavlju, ipak i sa tugom. Ima tamni plašt koji se spušta sa glave, otvoren na haljini također tamne bolje, naliči kestenjastoj. Opasana je tamnim pojasom. Izgledaju tri nianse kestenjaste bolje. Na glavi, ispod plašta, mora da ima bijelu koprenu jer vidim samo jednu malu traku.
Nasred grudiju sja veoma velika i prelijepa Hostija. I ono u čemu je sva divota ovog viđenja, čini se da se kroz Prilike ( koje kao da su od prelijepog kvarca: kruh su, ali izgledaju da su od svjetlucavog kristala) ukazuje prelijepi Dječak. Djetešce, Bog postao Čovjekom
Gospa, koja ima raširene ruke da bi plašt držala otvorenim, gleda mene i zatim spušta lice i pogled pun poklonstva nad Hostiju koja sja u njezinim grudima. U njezinim grudima, ne na grudima. Izgledalo je kao da sam po mističnim zrakama X mogla gledati u grudi Marijine, ili bolje kao da su zrake X učinile da se izvana pokaže ono što je bilo unutra u Mariji. Kao da bi Ona bila tijelo bez neprozirnosti. Ne znam protumačiti.Ukratko, ja to vidim i Isus mi to protumači.
Djevica ne govori. Samo se smješi. Ali njezin smiješak je riječit kao i tisuću riječi i još više.
Kako bi mi bilo drago da to mogu naslikati i učiniti da i drugi vide. Iznad svega željela bih da vidite stupnjevanje svjetlosti. A tri su stupnja: jedna svjetlost je smirene miline, koja osvjetljuje tijelo Marijino, koje je vanjski ovoj i zaštita druge koja obuhvaća veliku Hostiju, koja sja živim sjajem.
Pobjedničkim svjetlom, rekla bih, da se poslužim ljudskom riječi, koja je ôvoj unutarnjem Božanskom Biseru koji sja poput žarkog ognja ljepotom koja se ne da opisati i koji je u svojoj neizrecivoj ljepoti, neizmjerno mio, a to je Mali Isus koji se smješi sa čitavim svojim prenježnim i nevinim tijelom... po dobi svojoj kao nejače, a u isti čas i kao Bog.
Ali to je sjaj, ova treća svjetlost, pod koprenama drugih dviju svjetlosti, kojoj ne mogu naći usporedbe da je opišem. Treba pomišljati na Sunce, Mijesec, na Zvijezde, uzeti različita svjetla svih nebeskih Zvijezda i od njih sačiniti jedan jedinstven vir svjetlosti koji bi bio rastaljeno zlato, rastaljeni dijamant, i ovo bi dalo jednu blijedu sličnost onoga što vidi moje srce u ovom blaženom času. Što li će biti Raj obavijen od ovog Svjetla?
Jednako tako nema usporedbe sposobne da izrazim ljupkost Marijina smiješka.
Kraljevski, svet, čist, ljubazan, žalostan, pozivajući, utješan... riječi su koje govore jedno a trebale bi izreći tisuću da bi se približile onome što je sve u sebi taj djevičanski, majčinski, nebeski smiješak."
Iz djela - Marija Valtorta, Plod Tijela Djevinog
Mišljenje teologa o objavama Marije Vatorte
Iako nisu izuzeti od protivljenja i osporavanja, spisi Marije Valtorte primili su visoka priznanja, pa i s pismenim svjedočanstvima, od mjerodavnih i učenih crkvenih i laičkih ličnosti. Naročito je priznata njihova originalnost i posebnost, također i savršeno prianjanje uz katoličku pravovjernost. Ističe se kako je neprimjereno i neodrživo pokušati razjasniti sve ovo ljudskim tumačenjem, jer makar se uzela u obzir njezina inteligencija, pamćenje, kultura, upornost i svi njezini psihički i duhovni darovi, ne drži se uopće mogućim da bi mogla po sebi sjediniti tolike točne spoznaje i tako duboku nauku. Protivna mišljenja ostaju sporadična i izolirana, a općenito ih izražavaju osobe koje su se samo površno približile spisima Marije Valtorte.
