Isus iz Nazareta prošao je svijetom čineći dobro, kaže evanđelist Luka. Najčišći čovjek svijeta prošao je kroz najprljavije klevete, ogovaranja, osude I nepravde I bezakonja, a osvojio je čitav svijet I postao stijenom na kojoj zapadniji svijet gradi svoju civilizaciju I kulturu.
Križ Isusa iz Nazareta stoji na vrhovima planina, na najvišim zgradama I crkvama, na tornjevima, na vratu ljudi, u kućama I prostorima. Jer sav se ljudski život odvija u tom paradoksu: Ako prihvatiš križ, pobjeđuješ patnju. Imaš li hrabrosti dati svoj život za neku plemenitu stvar, živiš zauvijek. Tad si se uzdigao visoko.
Milijuni ljudi dali su život da posvjedoče za Isusa Krista. Svjetske biblioteke prepune su knjiga I svjedočenja o Njemu. Dok se Zemlja okreće, povijest mijenja, ljudska društva se izmjenjuju, padaju politički I ekonomski sustavi, Crkva ostaje. Mijenja se njezin oblik, ali bit ostaje ista.
Kao što se mijenja lik čovjeka od djetinjstva do odraslosti, On ostaje ista osoba. Od Isusova rođenja do danas jedni su ga najgrublje progonili, a drugi najdirljivije ljubili I slijedili. O Njemu su napravljena vrhunska umjetnička djela. On Njemu su napravljeni najljepši romani, o Njegovu duhu su slagane najljepše glazbe. Boris Pasternak kaže o Njemu: Motamo biti vjerni besmrtnosti, moramo biti vjerni Kristu.
Rim je bio staretinarnica pozajmljenih bogova I osvojenih naroda. I, eto, u tu gomilu mramornog i zlatnog neukusa umiješao se On, jedinstveni Galilejac, čovjekoljubac I provincijalac. I od toga trenutka nestali su narodi I bogovi a nastao je čovjek.
Od Isusa Krista čovjek je najdragocjenije biće. Dodirnuo je I ušao u svakog čovjeka uzevši našu ljudsku narav. I ne možeš prezreti čovjeka, a da nisi prezreo Krista. I ne možeš pružiti ni čašu hladne vode bilo kojem čovjeku a da tako nisi Krista napojio.
Krist je svugdje u svijetu – kaže grčki književnik Nikos Kazanztakis – na domaku našeg srca. On prosi kuca na vrata, na src e ljudi I ljudi ga tjeraju, šalju ga od jednih vrata do drugih, od jednog srca do drugog. Isus nas je naučio voljeti I od njegovog dolaska među nas, čovjek je postao dragocjen. I zato prema čovjeku treba biti dobar.
Maksim Gorki kaže: Treba, djevojko, da netko bude dobar. Treba žaliti ljude. Krist je sve ljude žalio, a to je I nam zapovjedio. Kažem ti, uvijek je dobro sažaliti se nad čovjekom dok je vremena. Onog časa, zapravo, kad se približiš Kristu, patnja se pretvara u milost, u dobitak.
Francuski pisac Francois Mauriac piše: Patnja nema otkupiteljsku vrijednost osim ako je povezana s raspetim Kristom. A kako malo ljudi to znaju! Njihovo trpljenje donosi samo zle plodove, srdžbu, revolt, mržnju, očaj. Ali istina je da je Bog u mogućnosti dati smisao I vrijednost tolikom uzaludnom ljudskom trpljenju.
Progonstvo I patnja naše domovine, naš ranjeni čovjek doživljava svoj preobražaj upravo u Isusu Kristu. Možda nam kao nikada, baš u ovom vremenu, I na ovim prostorima, treba On. On, koji nije ni jednog čovjeka ostavio neizliječenim. On, koji je svakog tješio, svakog dodirnuo, za svakog imao vremena, za svakog imao riječ, za svakog snagu da ga promijeni. Biti s Njime znači stalno biti u svijetlu.
Tolstoj o tome kaže: Čovjek koji ispovijeda Kristov nauk nalikuje čovjeku koji nosi svjetiljku pred sobom, na duljem ili kraćem štapu. Svjetlo je uvijek pred njim I uvijek ga potiče da ide naprijed I iznova otkriva pred Njim novi, primamljivi, osvijetljeni prosto.
Isus Krist je I tvoja mogućnost, ne samo da izađeš iz patnje nego da od patnje napraviš stostruki ulog s kamatama.
Poznaješ li Krista? Jesi li s ikada susreo s Njime?
Možeš li kao Andre Frossard, francuski intelektualac I bivši sekretar francuske Komunističke partije reći: Krist postoji, ja sam ga susreo.
Danas ga možeš susresti. Kroz molitvu I Njegovu riječ."
Povratak nade, Tomislav Ivančić
