Naviknuti, kakvi jesmo, mi ljudi tražeći vidljive novosti i iznad svega želeći stvari koje ostavljaju vanjski dojam ili spektakl, ne možemo razumjeti kako naša Raspeta i Uskrsla Ljubav bira jednostavno i svakidašnje. Božja providnost koristila se najjednostavnijim i najobičnijim načinom, i izabrala je ono što zasigurno nije bilo najugodnije za Josipa i Mariju.
Jednostavan, ponizan i bez spektakla dogodio se najveći događaj u ljudskoj povijesti. Velika je to pouka za nas, ljude dvadeset i prvog stoljeća, koji smo u vječnom iščekivanju posebnog i čudesnog, te uvijek tražimo nove i zapanjujuće načine komotnosti. Siromaštvo Rođenja naše Raspete i Uskrsle Ljubavi, toliko je potpuno da može doseći nedostižnu veličinu, a u isto vrijeme tako jednostavno da dotiče pjesništvo. On, koji ljepotom oblači cvijeće, polja i ptice, za svoju golotinju ima tek komadić platna. Pred Njim se i dan danas razna vrata zatvaraju, no i to je trenutak providnosti, sve u svoje vrijeme.
Promatrajući veliko siromaštvo u Betlehemu i sjećajući se da je rođeno Dijete Svijetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka - spontano nam biva jasno da, iako ga do sada nismo ignorirali, ali svakako nedovoljno razumjeli, upravo je ta krepost siromaštva potrebna za naš život u radosti i predanju.
Naše siromaštvo, ali i jednostavnost života mjera je našeg sudjelovanja u veselju Kristova Božića. Razumjeli su to svi oni ljudi po proplancima i obližnjim brežuljcima oko Novorođenčeta. Svi oni mali i jednostavni ljudi od pastira do zadnjeg čovjeka dobre volje i čista srca. Veliki poglavari izraelskog naroda, koji su znali da je Spasitelj obećan, nisu ga tražili. Stranci su ga tražili...
...i našli su ga!
