No nisu svi snovi jednaki. Neki su snovi više nego samo nesvjesni prikazi našega svjesnog života. U nekim rijetkim slučajevima snovi su nadahnute vizije s neba. Mariju i Josipa „upozorili su u snu“ da se ne vraćaju Herodu. Pilatova supruga upozorila je svoga supruga da pusti Isusa jer je „u snu mnogo pretrpjela zbog njega.“ Upravo je ova potonja verzija, ona proročkih snova, ispunila život svetog Ivana Bosca. Knjiga „Četrdeset snova sv. Ivana Bosca“ detaljno opisuje neke od tih vizija koje je on doživio.
Sv. Ivan Bosco bio je talijanski svećenik koji je živio u 19. stoljeću pomažući i obrazujući mlade, posebno ugrožene dječake. Mnogi snovi slični vizijama bavili su se stanjem duša njegovih dječaka u Oratoriju. Snovi su često uključivali dječake s oružjem u žestokim borbama protiv jezivih životinja i zvijeri. Oružja su bila metafora sakramenata i pobožnosti, dok su životinje i zvijeri bili razni grijesi i poroci. Snovi su bili uzvišen prikaz naših unutarnjih borbi između vrline i poroka, nevinosti i grijeha, raja i pakla. Proročanska priroda snova otkrila je stvarno stanje duša dječaka. Također su otkrili skrivenu duhovnu stvarnost katoličke vjere. Oni ostaju potpuno relevantni i za nas. Zamislite da je sv. Ivan Bosco i danas živ, koliko bi stanje naših duša mučilo njegove snove.
Jedan od prototipičnih snova sv. Ivana Bosca odnosio se na „Zmiju i krunicu“. U njemu su on i dječaci bili na livadi gdje ga je stranac odveo da vidi „ogromnu, ružnu zmiju, dugu preko dvadeset metara.“ Neznanac ga je natjerao da preko zmije prebaci konop, što je on iz straha oklijevao učiniti. Napokon je pristao staviti uže preko prijeteće zmije, a zmija je poskočila i „zarobila se kao u omči.“ Zmija se tada bijesno izvijala kako bi se oslobodila, ali se na kraju raskomadala. Tada je neznanac uzeo uže i stavio ga u kutiju rekavši: „Pazi.“ Zatim je, otvorivši kutiju, vidio da je uže poprimilo oblik riječi Ave, Maria, tj. Zdravo, Marijo. Čovjek mu je tada objasnio da je zmija simbol vraga, a da konop u obliku Ave, Maria predstavlja krunicu kojom „možemo udariti, pobijediti i uništiti sve paklene demone.“
San se, međutim, nije ostvario. U drugom dijelu sna, dječaci iz Oratorija okupljali su se oko ostataka zmijskog mesa. Tada su, usprkos upozorenjima sv. Ivana Bosca da je meso otrovno, neki dječaci počeli uzimati meso zmije i jesti ga govoreći: „Ukusno je!“ Odmah su popadali na zemlju, a tijela su im bila nabrekla i očvrsnula poput kamena. Svetac ih je pokušavao spriječiti da ne jedu meso, ali oni su ga samo nastavili jesti. Pitao je stranca zašto i dalje jedu meso iako će ih to ubiti. Neznanac je odgovorio: „Jer senzualni čovjek ne opaža Božje stvari!“ Molio je stranca za neki način da ih se spasi. Na to je stranac rekao da postoji: “Nakovanj i čekić.” Sv. Ivan Bosco potom je dječake stavio na nakovanj i udarao ih čekićem. Time se većina dječaka „vratila u život i oporavila.“ Tada mu je stranac objasnio da su nakovanj i čekić simboli za svetu pričest i ispovijed. Pomoću ispovijedi udaramo grijeh, a svetom se pričešću održavamo na životu.
Sv. Ivan Bosco neprestano je isticao ovu temu: „Česta i iskrena ispovijed, česta i pobožna pričest“. To se odrazilo u mnogim snovima. Primjerice, u drugom snu dječaci su se dvokrakim vilama borili protiv divljih životinja. Pokazano mu je da dvokrake vile simboliziraju „dobru ispovijed i dobru pričest“. U još jednom zastrašujućem snu, sv. Ivan Bosco vidio je dječake kako trče cestom i bivaju uhvaćeni u zamke i odvučeni u pakao. Bog je, međutim, ostavio oruđe pored zamki kako bi se dječaci mogli osloboditi. Bila su to dva mača koji su simbolizirali „pobožnost Presvetom oltarskom sakramentu, posebno čestom svetom pričešću, i Blaženoj Djevici Mariji“. Tu je bio i čekić „koji simbolizira ispovijed“, te noževi koji su simbolizirali pobožnosti svetom Josipu i raznim svecima.
U jednom možda svom najpoznatijem snu vidio je veliki brod koji je predstavljao Crkvu u silovitoj oluji i pod napadom. Papa je upravljao brod prema dva velika stupa, nakon čega je brod pristao i bio spašen. Na jednom je stupu bio kip Djevice Marije s naslovom „Pomoćnica kršćana“, a na vrhu drugog većeg stupca bila je euharistijska hostija pod nazivom „Spasenje vjernih“. Sv. Ivan Bosco objasnio je: „Preostala su samo dva načina da se spasimo usred zbrke: pobožnošću Presvetoj Djevici Mariji i čestom pričešću.“
U naše modernističko doba opkoljeno materijalističkom zbrkom, snovi sv. Ivana Bosca utoliko su hitniji. Osobito su očiti napadi đavla na mlade ljude, koji ih zavodi vjerovanjem kako nema Boga ili apsolutnog morala i da nema vječnih posljedica. Sve se može! Đavao leži skriven pred našim svjetovnim očima. Rizik da podlegnemo smrtnom grijehu i potencijalnom prokletstvu postaje sve većim. Nažalost, kako se smanjuje postotak katolika, povećava se broj onih koji nemaju vjersku pripadnost (takozvani „porast nesvrstanih“). Ako je mladost bila toliko ugrožena u 19. stoljeću, koliko su duše u 21. stoljeću ugroženije masovnim otpadanjem od Crkve, sve većim nemoralom, posebno u spolnim promiskuitetima svih vrsta, i još mnogim drugi stvarima. Čudovišta iz snova sv. Ivana Bosca danas divljaju.
Crkva je, međutim, ovdje da nam pomogne u bitci. Naša je poljska bolnica prisutna na bojnom polju kako bi zaliječila naše rane i spasila naše duše. Ona nam pomaže da rastemo u krepostima i ubijamo zvijeri. Svečevo rješenje za nas bilo je jednostavno: nevinost sačuvana u pokori. Rekao je da bi nam jedna dobra ispovijed mogla vratiti naziv „Sina Božjega“. Kao što otkrivaju snovi o sv. Ivanu Boscu, naše se spasenje nalazi u molitvi, čestim ispovijedima i pričesti, klanjanju te utjecanju Mariji i molitvi njezine krunice.
Izvor.muzevnibudite.com
