Crtež je na kraju poklonila međugorskom župniku fra Marinku Šakoti, koji već više godina u fra Slavkovom duhu koordinira cijeli Mladifest!
Eva je rodom iz Čakovca, iz velike katoličke obitelji. U obitelji su svaku večer molili zajedno krunicu i molitvu sv. Josipu, i tako se je, kaže, razvila njezina povezanost s Gospom. Članica je molitvene zajednice Totus Tuus, kao i njezina braća. Nakon gimnazije počela je intenzivno usavršavati svoj talent na umjetničkoj akademiji u Rijeci, gdje je na kraju i diplomirala.
S vremena na vrijeme nas sve oduševi prekrasnim crtežima iz njezine sobe, uvijek nadahnutim nekim specijanim trenutkom u vremenu ili aktualnim svecem. Ovaj put nam je također predstavila jedno specifično djelo – kompleksan crež trenutka kroz koji hrvatski vjernički narod prolazi, od pandemije, potresa, smrti Anamarije, Stepinca, Gospe, te na kraju korizmenog hoda bez mogućnosti odlaska na svetu misu.
O svojoj slici HRVATSKA NA KRIŽNOM PUTU S ISUSOM sama ovako kaže:
„Moji radovi su odraz mog razmišljanja, mojeg pogleda na svijet u kojem živimo i svega onog što se u njemu događa. Skoro uvijek pokušavam objasniti, odnosno prikazati situaciju kroz Isusov križni put, kroz Njegovu muku. On je isto bio u ljudskoj koži nimalo pošteđen boli, patnje i emocija. Patnja je sastavni dio našeg života. Naši križevi su ulaznica u Nebo. Isus je ušao u Kraljevstvo Božje s križem na leđima. Mislim da nam Nebo nikad nije bilo toliko blizu, osim za vrijeme rata. Bog posebno voli hrvatski narod ako dozvoljava ovakvu patnju jer jedini smo koje je uz koronavirus zadesio i potres. Brusi se kamen koji vrijedi! Ovo je čišćenje naše domovine od sveg lošeg što se nakupilo i prilika za obraćenje. To i jest Korizma! Otac opominje svoje dijete jer ga voli i jer mu želi dobro i želi ga usmjeriti k sebi u Nebo, želi ga za sebe. Naježim se i pustim suzu kad pišem ove rečenice.
Isus s nama nosi teret, to je dio tornja koji je pao s katedrale, otrgnut dio srca Zagreba. Taj toranj simbolizira sve ono što nama hrvatima, a i svijetu pritišće leđa. To su bolesti, ratovi, potresi, požari i ostale nevolje. U tim nevoljama nismo sami, a nije ni Isus bio kad je nosio križ. Tu su Veronika i Šimun Cirenac, to su naši doktori, medicinske sestre, vojnici i vatrogasci koji u ovim trenucima susreću ranjenog Isusa u bližnjima, podižu Ga i previjaju Mu rane. To je jedna predivna veza!
Ne postoji križni put bez naše majke Marije. Gdje je Isus koji pati, tamo je ona posebno prisutna, a kad padne pod križem, ona Mu trči ususret. Tada Mu je najbliže, miluje Mu krvavo lice. Baš zato sam je naslikala iznad Zagreba s malim Isusom u rukama. Ona nam Ga je dala tako predivnog, a mi smo joj Ga vratili ranjenog i mrtvog. Sad On opet nosi taj isti križ i pati zajedno s Majkom. Koliko je to ljubavi Božje! Uz Mariju i Isusa naslikala sam našu Anamariju koja je poginula u potresu. Moram to istaknuti jer je ispala vrlo sitna i neprimjetna na slici da su neki mislili da je anđeo, pa da, anđeo ili Anamarija, isto je, nema razlike. Ona je sad gore s Njima i moli za svoju domovinu Hrvatsku.“
U slici i njezinim pojedinačnim motivima možete uživati u priloženoj fotogaleriji ispod teksta:
Paula Tomić/ medjugorje-info.com
