Jesenski sunčani dan. Upravo te mami u prirodu, na obalu. Crkva ispunjena. Kor pun pjevača i drugih vjernika. Dođe vrijeme, nakon pjevanja evanđelja, da izreknem propovijed. Gledam puk, gledam suncem obasjanu crkvu i pomislim: neću propovijedati! Neka se narod naužije jesenskog sunca šećući obalom. Završila misa i puk se razmilio obalom, ulicama. Nije prošlo ni 15 minuta od svršetka mise, a najednom kao da gromovi grme, trese se zemlja uokolo crkve i samostana, donosi portal Hrvatske katoličke mreže.
Na današnji dan prije 75 godina Saveznici su bombardirali Dubrovnik. Čak 44 tona bombi prosula su 24 bombardera tipa B-25 Mitchell, ponajviše po Gružu i Lapadu. Službeni izvori NDH javili su da je u zračnom napadu Saveznika poginulo pedesetero ljudi uz veliki broj ranjenih. U bombardiranju je stradala i crkva Svetog Križa koja se nalazi sklopu dominikanskog samostana u Gružu. Danas je to i župna crkva istoimene župe koja je u ovoj godini proslavila 50. obljetnicu utemeljenja.
U samostanskoj kronici o tom 28. studenom 1943. godine nalazi se zanimljiv zapis:
“Misa u crkvi sv. Križa u Gružu. U 10 sati sv. misu na Gospinu oltaru slavim upravo ja kao starješina samostana. Jesenski sunčani dan. Upravo te mami u prirodu, na obalu. Crkva ispunjena. Kor pun pjevača i drugih vjernika. Dođe vrijeme, nakon pjevanja evanđelja, da izreknem propovijed. Gledam puk, gledam suncem obasjanu crkvu i pomislim: neću propovijedati! Neka se narod naužije jesenskog sunca šećući obalom.
Završila misa i puk se razmilio obalom, ulicama. Nije prošlo ni 15 minuta od svršetka mise, a najednom kao da gromovi grme, trese se zemlja uokolo crkve i samostana. Što je?
Engleski ratni zrakoplovi lete iznad Gruža. Bombardiraju i uokolo samostana, a cilj je susjedni hotel Petka gdje boravi njemačka vojska. Ali bombe padaju ne samo na hotel. Jedna u samostanski klaustar, a druga iznad crkvenog kora.
Zamislite, kako bi kor pun ljudi stradao da nije izostala propovijed! Srećom, nitko nije stradao iako smo u tom času bili u sakristiji i na prvom katu.
Što sada? Trebat će se seliti. Jedini sam bio ostao u razrušenom samostanu, ali sam ipak prešao stanovati u samostan u Gradu. U samostanu sv. Križa u Gružu sakristija je postala crkvom za vjernike dok se ne sagradi nova crkva.”
(U samostanskoj kronici stoji zapisano: Slučaj ili Božje nadahnuće?/ Izvadak iz memoara u knjizi: fr. Rando Paršić OP “Zabranjeno sjećanje”, Korčula 2011., str. 23.-24.)
