Otkako je Međugorje počelo prije više od četvrt stoljeća (počeci su 24. lipnja 1981. godine), neprestano je to predmet informacija i dezinformacija. Možda bi zato dobro bilo pojednostaviti neka načela. Da li će ga Crkva priznati? Što to zapravo znači? Ako netko pritom misli da će Crkva dogmatozirati međugorska ukazanja i poruke, onda se vara. Crkva to nikad neće raditi i nije ni s Lourdesom ni s Fatimom i drugim hodočasničkim mjestima. Ukazanja i poruke koje se povezuju s takvim mjestima predmet su tzv. privatne objave i Crkva može samo reći da nisu u suprotnosti s katoličkom vjerom, odnosno s katekizmom. To je dovoljno, drugo Crkva ne običava činiti.
Zato nije veći katolik onaj koji vjeruje u lurdska ukazanja i poruke od onoga koji ne vjeruje. Nije ni veći Hrvat katolik onaj koji vjeruje u međugorska ukazanja od onoga koji to ne može vjerovati. Sadržaj naše vjere jasno je definiran Vjerovanjem, Božjim zapovjedima, Crkvenim sakramentima i oblikovan u definirani nauk Katoličke crkve.
Po toj vjeri, i po životu iz te vjere, može se govoriti o tzv. praktičnim vjernicima. Crkva nikad nije isključivala mogućnost da pojedinci imaju mistične doživljaje Božje blizine. Povijest Crkve puna je podataka o svetima i vidiocima. I danas se svećenici i drugi vjernici susreću s mnogima koji svjedoče da su nešto vidjeli ili u dubinama svojih čuli. Nema razloga da im se ne vjeruje, pogotovo ako se razborito isključi mogućnost duševne bolesti ili prijevare. Ono po čemu je ipak važno priznanje Međugorja praktične je, tzv. pastoralne naravi. U Međugorje dođe godišnje i više od 2 milijuna vjernika.
To je zahtjevna činjenica za crkvene aktivnosti toga svetišta. Tu treba tzv. crkvena otvorenost praktičnim potrebama svih vjernika , hodočasnika. Svakako da je već jako puno što iza toga stoje franjevci cijele provincije Hercegovine jer mogu više-manje osigurati pastoralne usluge vjernicima, a u tome im pomažu i svećenici iz okolice, iz Hrvatske i inozemstva.
Moglo bi se reći da se Međugorje potvrdilo u Crkvi po plodovima vjere i obraćenja, po svjedočanstvima mnogih koji su tu našlo svoj mir, snažnu vjeru, hrabrost za promjenu svega što je trebalo u životu izmijeniti u odnosu na Božje zapovijedi. To je najdublja potvrda Međugorja, kao što je to potvrda i drugih naših velikih svetišta od postanka sve do danas.
