U to vrijeme, HDZ je odlučivao što će u Ustavu pisati, jer je imao takvu većinu u Hrvatskom Saboru. Iako nisam nikada bio članom niti jedne stranke, čak su me tada pozvali održati predavanje na klubu zastupnika HDZ-a. Između ostalog sam rekao da Hrvatsku čine ne samo teritorij i granice, nego i ljudi: kako oni rođeni, tako i oni koji se još nisu rodili. Podigao sam plastični model nerođenog djeteta i uskliknuo: „I ovo je Hrvatska!“.
Nato su se zastupnici ustali i dugo pljeskali.
U zapisnik su zabilježili odluku da će u Ustavu pisati da svako ljudsko biće ima pravo na život već od trenutka začeća.
Čini mi se da je to bilo dva dana prije proglašenja Ustava, kada je klub zastupnika HDZ-a imao još jednu, posljednju sjednicu prije proglašenja Ustava, u dvorani Privredne banke.
Dobili su nešto drugačiji tekst 21. člana, nego što su odlučili. Pisalo je samo: „„Svako ljudsko biće ima pravo na život“.
Zastupnici su počeli izlaziti za govornicu protestirajući zašto nije napisano onako kako su zaključili prije par dana, da će pisati i ono „... već od trenutka začeća“.
Čak se sjećam imena nekih zastupnika koji su u tom smislu govorili, poput gosp. Jankovića iz Sl. Broda i gospođe Marije Bajt iz Požege.
A tada je s lijeve strane dvorane, do mikrofona koji je bio u sredini, prošao pokojni dr. Frane Golem. Rekao da je on liječnik, da zna da život čovjeka počinje u trenutku začeća, pa kada se kaže da svako ljudsko biće ima pravo na život, to onda znači već od trenutka začeća.
Očito je da se je prvi Hrvatski Ustav sa sadašnjim 21. članom izglasao samo zato što su zastupnici vjerovali da to podrazumijeva da svako ljudsko biće ima pravo na život već od trenutka začeća.
Biološka je, tj. materijalna činjenica da se već u trenutku začeća, radi o živom biću. Da nije živo, ne bi se dalje moglo niti razvijati. To biće nije životinjsko, nego ljudsko biće. Zna se da je ljudsko po genetskoj strukturi i porijeklu roditelja. Ovo ne mogu zanemariti niti oni koji kažu da ne vjeruju u dragoga Boga ili koji ne vjeruju da čovjek uz tijelo ima i neumrlu dušu.
Čak i s materijalne strane, od ogromnog svemira, najdragocjenije stvorenje u najmanjoj količini materije je tek začeti čovjek. Kod začeća mu je tijelo veličine otprilike 0,15 mm i težine 0,004 mg. Prema izračunu prof. dr. Davora Pavune, tada sadrži 1014 atoma, dok tijelo odraslog čovjeka, visine 175 cm, 1028 atoma, a čitav do sada poznati svemir, sadrži samo 1083 atoma.
Što bi narod rekao kada bi se pojavio netko koji bi rekao da mu pijev slavuja ide na živce, pa počeo uništavati malene slavuje koji se u gnijezdima još nisu izlegli? Svi bi rekli da je poremećen. Jako bi ga se kaznilo, jer su kod nas zakonom zaštićeni životi stotina životinja još dok se ne izlegu ili ne okote!
Ne može nas nitko uvjeriti da je nerođeno dijete, bez obzira kakvo bilo, manje vrijedno od životinje koja se još nije izlegla ili okotila!
U posljednje vrijeme, tehnologija ubijanja se toliko proširila da se najveći broj ubojstava ljudi prije poroda ne događa nakon izostanka menstruacije postupcima na koje ljudi obično pomisle kada čuju riječ „abortus“, nego nakon začeća, prije nego što se uspiju usaditi u maternicu. Prema mojoj procjeni, nakon donošenja prvog Hrvatskog Ustava pa do danas, broj ubojstava ove djece, koja se još nisu usadila u maternicu, koje nije pobrojala niti državna statistika, veći je nego što je u čitavoj povijesti čovječanstva izginulo ljudi na ovim prostorima u svim ratovima zajedno. Sve se ovo dogodilo a da netko na to nije niti okom trepuno. Mnogi su to činili niti ne znajući što su učinili. Naime, uz sve vrste spirala, tzv. „kontracepcijskih“ tableta, hormonskih flastera, postkoitalnih hormona i antihormona i implantata koje je industrija smrti izmislila protiv rađanja, ipak često dođe do začeća, ali ta sredstva automatski ubijaju dijete sprečavanjem njegovog usađivanja u maternicu, pa niti ne bude izostanka menstruacije. Masovno ubijaju i djecu začetu u epruveti. Čak i oni koji se bave takvim grijesima priznaju u člancima koje pišu da se rodi manje od 5 % tako začete djece. A ne smije se ubijati niti onu najmanju, tek začetu djecu. I na njih se odnose Isusove riječi: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40).
Hrvatski narod i brojni drugi europski narodi su došli pred ponor biološkog iščeznuća uglavnom zbog nepoštivanja Boga, ljudskog života, braka, Božjeg dara plodnosti i dostojanstva začeća, a i zbog neplodnosti uzrokovane zarazama koje se prenose i preko grješnog sredstva prezervativa.
Dođe mi da zaplačem kada vidimi hladnoću srca nekih koji si uzimaju ulogu Poncija Pilata, ili rulje koja pred njim vikaše: „Raspni, raspni ga!“ (Lk, 23,21). Molit ćemo se i postiti za pokajanje i obraćenje grješnika. Do kada će još dragi Bog biti strpljiv, mi to ne znamo.
Poštujmo Boga - Stvoritelja i Njegovu zamisao o čovjeku i braku! Poštujmo dostojanstvo koje Bog nudi supružnicima da zajedno s Njime sudjeluju u stvaranju novih ljudi, od kojih će možda dolaziti novi potomci sve do konca svijeta! Poštujmo povezanost seksualnosti s brakom kojega blagoslovi dragi Bog i koji je zacijeli život, te specifičnog bračnog odnosa sa začećem, pa ćemo lako shvatiti da se ne smije sudjelovati u predbračnom i izvanbračnom seksualnom životu, kao niti u grijesima kontracepcije, sterilizacije, umjetnih oplodnji i ubijanja.
Osnovu kršćanstva čine ljubav prema Bogu, bližnjemu i samome sebi. Što bi ostalo od kršćanstva kada bi se kršćani odrekli pružanja ljubavi prema bližnjima spašavanjem njihovih ugroženih života, pa i preko odgovarajućih državnih zakona? To znači da dok god bude kršćana, biti će i zahtijeva da se kroz Ustav, državne zakone i na druge načine poštuje živote svakog ljudskog bića, sve od začeća pa nadalje.
