Dok mi Dušu tuga mori
Sve me tijelo moje boli.
Kad pogledah malo bolje
U rukama Ti Janje to je,
Pa me Ono nešto tješi
Od grijeha me mojih riješi.
Kad progledah srcem svojim
Tad osjetih žilam mojim,
Da još teče dah života
Od Tvoje Muke spasa divota.
Kad mi Duša progledala
Tvoju Milost ugledala,
Tvoje Rane procvjetale
Pa mi vječnost tada dale.
I kad tijelo moje Duše
Iz pepela mi tad ustade,
Svoju Ljubav, srce, Dušu
Moj Isuse Tebi dade.
Tad iz rana Krv poteče
Iz te Krvi niče cvijeće,
A na dlanu bijelo Janje
Sa Njim presta mržnja, klanje.
Moj Isuse u Tvoje Rane
Cijeli svijet baš u njih stade,
Dok svo zlo i sotona
U crni ambis vječni pade.
Tad zavlada Ljubav vječna
Sva radosna pjeva srećna,
Sa Anđelima Nebo šire
Svi u Ljubavi Božijoj žive.
Progledale oči, tijelo
Srce, Duša tad veselo,
I u meni spas se rodi
Dok me ruka Božija vodi!
