Govoreći o “vodi“ i “krvi”, Ivan naglašava da je Sin Božji – povijesni Isus, koji je bio kršten i raspet. U njemu su ljudsko i božansko usko povezani, neodvojivi, od početka do kraja, od krštenja do križa.
Poslušajmo svetu Mariju De Mattias što o tome piše sestri Marini Necci za Božić 1847. pozivajući je na proučavanje dragocjenosti križa, počevši od otajstva utjelovljenja (pismo 322):
* * * * *
Slava Božanskoj Krvi
Predraga kćeri u Isusu!
Sveto božićno vrijeme poziva nas da dobro proučavamo dragocjenost križa.
Mi vidimo Boga u liku Djeteta usred teških muka. Promotrimo ih, dakle, sve jednu po jednu i budimo njihove vjerne nasljedovateljice na našu veliku korist.
Onome tko uistinu ljubi Isusa, križ je uvijek drag; tko ljubi križ daje siguran znak da u srcu nosi istinsku Isusovu ljubav. Draga moja, nemojmo nikada bježati od križa, jer on je ključ nebeskog blaga i vrata raja.
Neka među nama, kćerima jednog novog Instituta koji se bori pod zaštitom Predragocjene Krvi, ne bude ni jedne koja odbija patnju bilo koje vrste; to ne bi pristajalo ovim novim zaručnicama Raspetoga. Ove Vam osjećaje želim prenijeti u Gospodinu.
Molite puno, puno za mene kako bi me Gospodin učinio dostojnom trpjeti s pravom ljubavlju i da me spasi.
Na kraju zahvaljujem na upućenim mi čestitkama. Isto želim i ja Vama u Gospodinu, dok vas sve blagoslivljam u srcu Djeteta Isusa i bilježim se
Vaša, draga moja
Acuto, 24. prosinca 1847.
Najodanija u Gospodinu
Marija De Mattias
od Klanjateljica Božanske Krvi
Kratki zaziv:
Krvi Kristova, utjelovljene Riječi Božje, spasi nas!
Izvor: Klanjateljice.hr
