On je na njih stavljao ruke i zapovijedao bolestima da odu od njih. Kod nekih je izrekao samo riječi i ovi su ozdravili. Kod trećih je pitao, što od njega traže. Kad su rekli on im je to dao. Kod slijepca je namazao oči blatom i ozdravio ga. Drugom je slijepcu naredio da si opereoči u ribnjaku i ozdravio je.
Ti kroz molitvu možeš prići Isusu i reći mu što te boli. Ili u molitvi možeš kao ona žena dotaknuti Isusa ili njegove haljine u vjeri da ćeš ozdraviti. Možeš mu zavapiti u pomoć,možeš zaplakati od muke i boli pred njim. Bitno je da je tvoj duh pred Isusom.
Tijelo je naše omeđeno prostorom i vremenom te ne možemo povijesnog Isusa doseći, jer nas dijeli dvije tisuće godina od njegova vremena i u drugom smo prostoru. No, duh je slobodan od prostora i vremena te je u vječnom "sada", a to znači da sada gleda i doseže Isusovu prisutnost.
Onaj Isus iz prošlosti je sada tu s tobom i sve mu možeš reći. Važno je da ne pokušavaš psihofizičkim sposobnostima dokučiti Isusovu prisutnost, nego duhom i zato je najvažnija tišina i sabranost, jer tada djeluješ iz duhovne dimenzije a ne iz tijela ili psihe. Molitva dakle premošćuje prostore i vremena. Zato je ona čudesna čovjekova sposobnost. Ona ti omogućuje da te Isus ozdravi i pomogne u svakoj potrebi.
Vlč. Tomislav Ivančić
