Bijaše tjeskobno. Vodio me između grobova i pokretom ruke nukao me da čitam natpise na njima. Imena mi nisu ništa kazivala.
No, odjednom postah svjestan bilježaka pod njima. Bili su sve ovakvi zapisi:
živio tri godine i šest mjeseci,
živio sedamnaest dana,
živio četiri mjeseca i dva dana,
živio dvanaest godina,
živio pedeset i dvije minute.
- Zašto si me doveo na ovo dječje groblje? - upitah ga zgranuto.
A groblje bijaše nepregledno.
- Ovo nije dječje groblje – reče mi. – Ovdje počivaju odrasli ljudi.
- Pogledaj što piše – upozorih ga na natpise.
On se bolno osmjehnu.
- Znam – reče. – Piše koliko su vremena posvetili drugima, koliko su voljeli. Jer samo su toliko živjeli.
Nepoznati autor
