Podsjetimo se, ideju o izgradnji križa u jubilarnoj godini našega spasenja župljanima je predložio tadašnji župnik fra Bernardin Smoljan.
Od samoga dana odluke da se križ gradi (21. siječnja 1934.) pa do dovršetka njegove izgradnje protekla su samo 52 dana. Župnik u svom izvješću piše: „Vijest o podignuću spomenika proširila se je brzo po svoj župi i svi su nestrpljivo očekivali skori početak izvođenja toga narodnoga zavjeta i zaključka. Svaki poziv s oltara nailazio je na odziv, i svi su se natjecali tko će više doprinijeti za tu stvar. Doprinosi su pritjecali a pojedine su kuće dale potrebitu radnu snagu te je posao mimo očekivanja napredovao. (…) Nacrt za Spomen križ izradio je inženjer gosp. Šimun Boras iz Mostara a izvedbom je ravnao Ante Dugandžić-Redžo iz Međugorja. Sa radnjom se počelo dne 12. februara, a dne 10. marta bilo je već sve gotovo. (…) Na 16. ožujka u 9 sati pošla je iz crkve impozantna povorka, u kojoj uzeše učešća Trećari pod zastavom bratovštine Imena Isusova s barjakom, školska djeca, svećenstvo i brojni narod. Uz neprekidno zvonjenje crkvenih zvona, pucanje mužara, molenje sv. Krunice te pjevanje litanija i Gospina plača pomicala se je dugo procesija prema brdu čiji se je vrh već crnio od mnoštva, koji je motrio pridolaženje naroda sa svih strana i uzlaženje procesije na brdo. (…) U 10 sati počeli su sveti obredi. Održao sam prigodni govor narodu, pročitao pisma preuz. biskupa i druge prispjele pozdrave i čestitke. Nakon toga sam obavio svečani blagoslov sv. Križa i uz burno odobravanje naroda promijenio ime Šipovac u Križevac. Poslije blagoslova odslužio svečanu svetu Misu i izrekao propovijed studenački župnik o. Grgo Vasilj.”
Danas je Križevac neizostavna hodočasnička postaja mnogih međugorskih hodočasnika, a svakoga petka popodne župljani i hodočasnici uz Križevac obavljaju i redovitu pobožnost Križnoga puta.
