Hodočašće je krenulo 16. 6. i trajalo do 18. 6. kada su odvozili zadnju rutu Trilj – Međugorje.
Krajem 2019. osnovali su Biciklističku Udrugu Mahično (B.U.M) i od tada je ovo hodočašće pod organizacijom Udruge.
O iskustvu ovog hodočašća progovorio je za portal medjugorje-info.com, Nikola Prskalo, jedan od vozača te je kazao:
„To nam je u početku bio izazov jer nikada nismo išli tako daleko sa biciklima, a i prilika da se upoznaju dijelovi naše domovine i susjedne Hercegovine i na kraju većini je to bio prvi posjet Međugorju.
Osjećaji onih koji su u tim godinama došli prvi put je sreća jer su prošli taj dugačak put biciklima i osjećaj topline oko srca, a bilo je i suza. Svatko je vozio sa svojom nakanom.
Meni je taj put, u stvari hodočašće biciklima u Međugorje, događaj koji čekam svake godine (od 10 puta nisam bio 3) jer je to prilika za druženje, smijeh a i muku, ali se sve to zaboravi kada se dođe u Međugorje.
I bez obzira koliko puta mi je kroz glavu prošlo da odustanem, stavim bicikl u kombi i sjednem u njega, nisam to napravio, stisnuo sam zube i nastavio dalje, jer je to moja žrtva koju prikazujem Djevici Mariji.
A vidim da tako i drugi razmišljaju, jer nije bilo odustajanja tijekom puta, osim zbog zdravstvenih problema (najčešće počne koljeno boljeti) ali drugi dan se sjedne na bicikl i ide dalje (dokle ide).
Kada dođem u Međugorje to mi je prilika da malo u miru svojih misli razmislim o sebi i o svom životu, što sam dobro napravio, što moram popravit, jer zbog ovog modernog života treba mi tu i tamo neka pauza, reset da mogu nastaviti dalje. U Međugorju neki idu na Brdo ukazanja, neki na Križevac, nekima je to prilika za ispovijed i misu.“
