Ne toliko brojne grupice, uglavnom mladih, pješice su cijele noći dolazili u Međugorje, ispovijedali se i sudjelovali na svetim Misama. Svete mise na hrvatskom jeziku slavile su se u 6h, 7h, 8h, 9h, 11h i središnje svečano sveto misno slavlje u 19h! Bilo je dakle 5 misa na hrvatskom i 11 misa na stranim jezicima. Zamjećena je konačno brojnija prisutnost talijanskih hodočasnika, ali su ipak bili najbrojniji hodočasnici iz Ukrajine, njih čak 18 autobusa! Tokom cijeloga dana vladala je velika gužva u samom središtu Međugorja jer su hodočasnici pristizali u svako doba dana. Od samoga jutra mnoštvo hodočasnika molilo je na Brdu Ukazanja, Križevcu, Plavom Križu, oko crkve sv. Jakova, te na mnogim drugim molitvenim mjestima u župi.
Središnje večernje svečano misno slavlje, predvodio je nadbiskup Avignona mons. Jean-Pierre Cattenoz, u koncelebraciji s 98 svećenika i biskupa, među kojima su bili i apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, međugorski župnik fra Marinko Šakota...
PROPOVIJED
Mons. Jean-Pierre Cattenoz u svojoj propovijedi osvrnuo se na Evanđelje o pohođenju naglasivši kako je prva stvar koju je Marija učinila to da je ustala.
-Stala je, to je onaj glagol koji opisuje Isusovo uskrsnuće. Marija je već u Vazmenom otajstvu i u žurbi na koju je tjera ljubav. Ona odlazi u žurbi svojoj rodici Elizabeti i kada ulazi u kuću, nešto nečuveno se događa... Čim je Elizabeta čula Marijin pozdrav, odmah je dijete počelo plesati i poskakivati u njezinoj utrobi. Nemojte me pitati kako je to napravio, ali mislim na ono što je David činio pred Zavjetnim kovčegom. I tako je fetus Ivana Krstitelja u Mariji prepoznao novu Škrinju zavjetnu. Ona koja nosi Onoga koji nosi sav svemir i odmah nakon toga Elizabeta je ispunjena Duhom Svetim. To je već izljev Duha Svetoga. Duh Sveti joj je dan i ona je doista ispunjena Duhom. I kao uvijek kada Duh dođe u nekoga ona pjeva Božja čudesa i nakon toga si postavlja jedno pitanje: 'Kako mi je dano da Majka mojega Gospodina dolazi sve do mene?'.
U stvarnosti odgovor je jednostavan. Dovoljno je otići pod križ i pod križem ćemo otkriti Isusovu Majku i ljubljenoga učenika. Na križu s posljednjim naporima Isus se okreće prema Majci. U njoj vidi novu Evu, pokazuje joj ljubljenoga učenika i kaže joj – pokazujući joj sve sve nas, jer svi smo mi ljubljeni učenici – evo ti sina.
Isusova Majka dobiva novo majčinstvo i svi smo Njezina djeca. Dakle nije nikakvo čudo da se naša Mama dolazi brinuti za nas, kazao je nadbiskup Cattenoz naglasivši kako ''ovdje u Međugorju Ona doista želi pokazati da je mjesto Majke uz njezinu djecu''.
-Ako dobro poznajete Ivanovo Evanđelje, sjetite se da evanđelist piše: 'Od toga trenutka on je Isusuovu Majku uzeo sebi'. To je u Evanđelju prevedeno s grčkog, a u aramejskoj verziji Evanđelja postoji druga verzija koja nam kaže ovako: 'Od toga trenutka Isusova Majka ga je uzela sebi'.
Mi doista ulazimo u Marijinu kući. Ona doista postaje Majka svih nas. Elizabeta još jednom podsjeća, da tek što je Marijin pozdrav taknuo njezine uši dijete je počelo plesati i vrtjeti se u njezinoj utrobi. Kada danas gledam koliko ima pobačaja u svijetu svake godine. Pitam se kako se može ustvrditi da fetus i embrio uopće nisu ljudske osobe, jer u ulomku iz Evanđelja koji smo čuli imate fetus i embrio koji razgovaraju i to nam doista pokazauje da smo mi, prema riječima jednoga pisca, od majčine utrobe do groba doista osobe, kazao je mons Cattenoz pozvavši nas da ''moramo moliti za svu onu djecu koja nisu rođena''. Također, pozvao je i na čitanje Biblije.
Budući da je Gospa, ovdje u Međugorju, rekla da treba čitati Bibliju, a dok ste na godišnjem odmoru čitajte Ivanovo Evanđelje. I kad god nađete glagol vjerovati, vidjet ćete da sveti Ivan odmah pokraj toga stavlja nekoliko riječi da bi nam objasnio što znači vjerovati.
Vjerovati znači prihvatiti, primiti Isusa! Vjerovati znači boraviti, biti s Njim! Vjerovati znači slušati Njegovu Riječ! Vjerovati znači jesti Njegovo Tijelo i piti Njegovu Krv. I konačno, vjerovati znači biti, boraviti u Njemu. U tom blaženstvu se nalazi jedan prekrasni biser – Blažena koja povjerova da će se ostvariti riječi koje je rekao Gospodin, kazao je nadbiskup Jean-Pierre Cattenoz naglašavajući kako je važno primiti Božju Riječ kako bi se primila, kako bi se ona mogla utjeloviti i živjeti u svakom od nas. Tada ćemo i mi biti blaženi, jer će se riječi u nama utjeloviti i bit ćemo preobraženi u Krista s Marijom našom Majkom''.
Kako je to izgledalo pogledajte u našoj fotogaleriji:
