Dominik kaže kako je dirnut sa životnim pričama pojedinih štićenika sela, baš kao i njegove kolege Marko Vasilj i Franjo Pavlović. Dodaje kako je neopisivo vidjeti sreću u očima takve djece i da se nakon dvadesetminutnog razgovora sa određenima skoro pa nisu mogli odvojiti od njih.
Također su lijepo i primljeni u selo, a Dominik je dobio i zahvalnicu kao uspomenu na dobro djelo i pomoć koju je iskazao ovom prilikom. Ističe i da je duševno nahranjen i da jedva čeka obradovati ponovno 'Majčino selo' ili neku sličnu zajednicu.
Nijedan osjećaj na svijetu ne može zamijenuti osmijeh na licima i sjaj u očima te djece. Pune duše i uz Božiji blagoslov će nastojati i dalje pomagati baš kao i njegove kolege Vasilj i Pavlović za koje Dominik ističe da su osim izuzetno kvalitetni kvizaši i ništa manje kvalitetne osobe. Hvala svima koji su se odzvali. Do sljedećeg puta.
