GOSPOJINA U MEĐUGORJU: Marija nam je putokaz nade
Od ranih jutarnjih sati u utorak 15. kolovoza na svetkovinu Velike Gospe ili Gospojine na prolaznim cestama prema Međugorju i u samom Međugorju bilo je živo. Mnoštvo hodočasnika, među njima puno mladih, nakon noćnog pješačenja zaustavilo se na jutarnjim misama koje su se u 6.,7., 8., i 9. sati slavile na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju.
Fra Ivan Hrkać: S GOSPOM POSTAJEMO LJUDI NEBA
Svetu misu u 7.00 sati predslavio je fra Zvonimir Pavičić, a u 8.00 sati fra Ivan Hrkać, a župnu svetu misu u 11, 00 sati fra Antonio Primorac.
Fra Ivan Hrkać se u svojoj kratkoj, ali sugestivnoj propovijedi osvrnuo na današnja čitanja primijenivši ih konkretan čovjekov život:
„Čovjek je biće susreta. Naši susreti s drugim čovjekom i Bogom nas obilježavaju. I važni su ti naši susreti. Važno je jesam li ja živ u tom susretu. Gospa nas uči da je za susret potrebno izdvojiti vrijeme, da je za susret potrebno imati otvoreno uho za dragog Boga, otvoreno uho za onog bližnjeg s kojim se susrećeš, otvoreno srce da bi mogao razumjeti primljenu riječ, onda tek otvoriti svoja usta i tada kada progovorimo vidimo kakvi smo. Gospine riječi su, riječi veličanja, veličanja Boga, a kada pogledamo svoje susrete trebamo vidjeti spominjemo li uopće Boga i kako u svojim susretima možda umanjujemo zapravo ljude, možda čak i Boga. Kako znamo tračati i ogovarati, kakvi su ti naši susreti.
Gospin pohod Elizabeti je primjer za naš život, za naš stvarni život, da naši susreti budu protkani Bogom, da otvorimo svoje oči, da vidimo velika djela koja nam se ne čine kao da su velika, da nam ih je Bog učinio. Jer samo zahvalno srce, srce koje se čisti u ispovjedi, srce koje je čisto ono može veličati Boga, ono može u bližnjima vidjeti dobro, ono može podizati bližnje, a tako često samo ponižavamo jedni druge. Svojim govorom, svojim očima, svojim neslušanjem jedni drugih.
Potrebno je kao Marija imati ispruženu ruku primiti Božje milosti u život. Reći: „Neka mi bude Bože po tvojoj volji. Prihvaćam tvoju volju za svoj život.“ Ona je prihvatila sina Božjega u svoje ruke, u svoj život, svojim ga rukama odgajala, hranila.
Naposljetku u svoje ga je ruke na križu dolje primila. Tu je podnijela veliku bol, ali njezin sin učinio joj je velika djela, otvorio je nebo, a kada je otvorio nebo Gospi, otvorio je nebo i meni i tebi. Otvorio je nebo svima nama, da već ovdje budemo ljudi neba. Ljudi koji znaju gdje koračaju: da smo hodočasnici svi na ovoj zemlji i da imamo svoj konačni cilj i da se isplati živjeti za taj cilj ovdje na zemlji.
Ovdje počinje moje i tvoje nebo, zajedno s Gospom. Dopustimo da nas majka Božja vodi, slušajmo njezin primjer, zagledajmo se u nju. Neka ona koja je majka dobrog savjeta uvijek savjetuje nas svoju djecu. Da prepoznamo njezin glas u svom srcu i da ga nasljedujemo i da jednog dana kao i ona ugledamo slavu Božju, veličinu Božju u nebu. Amen.“
Tokom cijeloga dana i domaći i strani hodočasnici pohodili su i mjesto Gospinog ukazanja na Podbrdu. I cijeloga dana Međugorje je bilo poput živog mravinjaka hodočasnika koji su neumorno željeli Gospi izreći svoje molitve i prošnje, a nije ih zasmetalo ni olujno nevrijeme i kiša koja se iza 16 sati spustila na zemlju.
Večernji molitveni program započeo je molitvom krunice dok je kolona automobila i autobusa polako pristizala prema crkvi formirajući čepove sve od kružnog toka za Čapljinu.
Fra Jure Barišić koji je predslavio večernju svetu misu uz koncelebraciju fra Antonija Primorca. Odmah na početku mise je otvorio i zaključio smisao danađnje svetkovine: „Dragi vjernici, crkva danas slavi svoju najuzvišeniju članicu, Mariju, Gospodinovu majku i Majku Crkve. Slavimo njezino čudesno uznesenje na Nebo. Marija je početak i slika konačnog savršenstva crkve. Na njoj se prvoj u potpunosti ostvarilo Kristovo spasenje. Bog nije dao da trune u grobu Ona koja nam je rodila utjelovljenog Sina Božjega. Ona je putokaz nade, ona je i utjeha nama koji smo još na putu svojega spasenja. Dok slavimo Njezino uznesenje na nebo, u nama je živa nada da Bog i nas vodi njezinim putem spasenja, stavljajući nam upravo nju kao uzor i kao zagovornicu!“
Iza svete mise bilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu.
