Kathleen u Međugorje dolazi od 1988. Na početku je dolazila s nekoliko hodočasnika, a zatim ih se uvijek priključivalo sve više. Uvijek odsjedaju kod iste obitelji Sivrić s kojima su se jako zbližili jer ih osjećaju kao obitelj, vidjeli su kako njihova djeca odrastaju, čuju se za Božić i Uskrs i druge prigode.
Ove godine ovo joj je drugo hodočašće u Međugorje. Obično svih sedam dana provode u Međugorju jer žele dobro iskoristiti vrijeme za molitvu i obavezno idu slušati svjedočanstva u zajednicu Cenacolo i u Majčino selo jer žele čuti kako su Gospina ukazanja potaknula puno dobrih stvari u društvu, budući da je među hodočasnicima uvijek netko po prvi puta ovdje.
Na pitanje zbog čega se vraća u Međugorje Kathleen je odgovorila: „O Međugorju sam čula od drugih ljudi koji su bili i koji su svjedočili, ali ja sama sam nekako oklijevala i trebalo mi je dugo vremena da se odlučim doći po prvi puta u Međugorje. Kada sam konačno došla, u meni se otvorio potpuno novi duhovni prostor i imala sam iskustvo dubokog mira. Zato se ovdje tako rado vraćam, jer svaki puta kad dođem otkrivam nešto novo. Osjećam kako trebam ovo mjesto kako bih mogla živjeti moj život i poziv (radim u bolnici) jer život je vrlo zahtjevan i ubrzan. Ja nekako ovdje nalazim svoju duhovnu hranu. I zbog toga organiziram ova hodočašća jer želim pomoći i drugim ljudima da ne ostanu samo na slušanju o milostima i obraćenjima koja se događaju u Međugorju nego da to sami iskuse!“ – zaključila je Kathleen.
