Među brojnim grupama koje dolaze u organizaciji različitih agencija susreli smo grupu američkih hodočasnika koji su došli iz Houstona, Teksas. Turistički vodič ove grupe je Marco, inače Portugalac koji živi u Brazilu. Radi za turističku agenciju Gtour koja svoj evropski ured ima u Stuttgartu (Njemačka). Američka turistička agencija preko koje su došli u Europu je 'Inspirational Tours' - Turistički informativni centar u Houstonu, Texas koja organizira isključivo katolička putovanja u brojna svetišta po svijetu.
Grupa broji 38 hodočasnika koji su inače porijeklom iz Meksika, ali žive u Americi u gradu Houstonu u Teksasu. Njihovo hodočašće traje 17 dana, započelo je 29. 09. i traje do 15. 10. 2024.
Prije dolaska u Međugorje koje im je zadnja destinacija i nakon kojega u ponedjeljak 14. 10. kreću natrag kući avionom iz Sarajeva obišli su jako puno destinacija u Portugalu, Španjolskoj i Francuskoj: Lisabon, Fatimu, Santiago de Compostela, Avila, Lourdes, Barcelonu i Pariz.
U Međugorje su stigli u subotu 12. 10. pa su popodne imali molitvu na Brdu ukazanja uz sudjelovanje na večernjem molitvenom programu. U nedjelju su imali svetu misu u Majčinom selu i obilazak crkvenog prostora župe sv. Jakova, a u ponedjeljak su već krenuli za Sarajevo. Osim svećenika koji je već jednom bio u Međugorju, svi hodočasnici su po prvi puta ovdje.
Interesantno ja kako su bili puni dojmova iako im je boravak u Međugorju bio tako kratak. Nakon svete mise koju su imali kao grupa slobodno su djelili ono što su osjetili. Između ostalog, jedan je hodočasnik podjelio kako je ostao iznenađen izgledom Brda ukazanja. Naime, u svim drugim mjestima gdje su bili obilazili su velebne građevine i umjetničke znamenitosti, gdje je sve grandiozno i lako dostupno. A sad su se u Međugorju našli pred 'običnim Brdom' na koje se još i sami moraju popeti. Nije im bilo jasno zašto to. Onda kad su se popeli do Gospina kipa i kad su vidjeli kako im Gospa pruža ruku, shvatili su kako u penjanju na Brdo, odnosno kroz život, nisu sami, nego da uvijek Gospa pruža ruku kako bi nam pomogla biti što bliže Isusu. I shvatili su i zašto se treba penjati, jer niti život u kojem si odlučio slijediti Isusa također nije lagan. 'Nije se lako penjati za Isusom!' Svi su se jednoglasno složili kako su samo u Međugorju osjetili jedan veliki mir, poziv na jednostavnost i na poniznost... – biti onakvi kakav je Isus bio, a suze u oku bile su znak kako su im se srca uistinu otvorila.
