Ti čavle, koplje podnese I nebrojene bolove, Sve nesnosne sramote I pote i strahote I smrt, – a za me sve to, sve Za moje, vaj, grehote. Pa kako da te ne ljubim, O Isuse moj, srcem svim!
Rad raja ne ljubim te tvog, Ni od stra’ ognja paklenog, Ni rad probitka ikakvog. Već ljubim te ko mene ti I vijekom ću te ljubiti Tek što si Kraljem srca mog, Tek stoga, što si višnji Bog.
