Svijet bez molitve
Govoriš li ljudima o Bogu ili ponireš u svoje dubine kako bi Boga sam upoznao?
Kažem ti, velika je razlika u tome!
Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama .
Kako postići ravnotežu posjedovanja stvari koje trebamo i koristimo i nenavezanosti na njih? Možda vam razmišljanje don Šimuna Doljanina pomogne.
Živio jednom jedan bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i jednog magarca.
„Ja sam slijepa osoba ali uz dobre ljude oko sebe se ne osjećam slijepo“, ispričala je naša slušateljica iz Novog Travnika u emisiji Agape prošlog petka.
Dok zatečeni i mlaki očekujemo da nas netko ili nešto pokrene iz letargije, dok se prepuštamo halabuci svijeta, oglušujući se o glas zdravog razuma, Gospa nam uporno pokazuje put, upućuje nas na blagodat molitava koje izviru iz dubine srdaca, na otvorenost jasnoći Božjega glasa, na prihvaćanje istine koja se ne temelji na vremenitom i propadljivom, već na Riječi koja prožima sve stvoreno, kojoj je podložno trajanje svega vidljivoga i nevidljivoga.
Bog nije nepravedan - ali zato ljudi jesu, novi nagovor don Josipa Radića poslušajte u nastavku:
Kršćanske su meditacije predlošci za razmišljanje kao uvod u molitvu.
Postoje tako neki ljudi pred kojima ti jednostavno zastane dah.
Anđeli su ljudi koji prenose svjetlo.