Živio je neki razbojnik koji je godinama palio, robio, ubijao, jednom riječju živio u najtežim opačinama.
Koliko se god osjećali mali, i nebitni, svatko je od nas važan.
Stara sam i sama...
Gospodine želim uvijek, a ne samo o zalasku sunca, biti s Tobom!
Jedne nedjelje došao je sveti Bernard u crkvu slušati svetu misu. Crkva je bila puna vjernika koji su oduševljeno, u jedan glas, molili Očenaš.
Pod je pukao pod svatovima.
Živio jedan čovjek koji je neizmjerno želio što prije doći u nebo. Konačno umrije i dođe u nebo...
Bog uvijek ima najbolja rješenja za nas!
U časnom benediktinskom samostanu Faverney, biskupija Besancon, blizu švicarske granice blagdan se Duhova uvijek slavio svečano.
Jednom je jedan svetac šetao prirodom i dok je prolazio pokraj malog sela prišla mu je uplakana žena preklinjući ga dođe pomoći bolesnom djetetu.
Ovo je jedna od onih priča koje samo život može ispisati. Ova djevojka je rođena bez nogu i to je bio razlog za njezine roditelje da je ostave.
U jednom mjestu u Bosni živio je jedan fratar koji je imao lijep šljivik.
Čovjek pita Gospodina:
„Moja Marta, još uvijek se sjećam krštenja tvoga unuka Marka“- veli Gagruša.
Čekaj, da malo razmislim?!