Nema pravo čovječanstvo na jaslice i na Isusa ako im svetost nije majčina utroba. Nemaju pravo na istinski Božić oni koji ne smatraju pobačaj ubojstvom.
Nalazimo se u neposrednoj pripravi za blagdan Isusova rođenja – Božić. Gospodin dolazi. To je poruka koju nam donosi ovaj sveti dan.
Već smo tjedan dana u svetom i milosnom vremenu Došašća. Pripremamo se za Božić. Ovo je vrijeme duhovnoga čišćenja, čvrste odluke za Boga, vrijeme našega spasenja.
Evo nas opet na početku nove crkvene godine, na početku došašća, na početku neposredne priprave za Božić. Naš život se sastoji od mnogo početaka.
Lukino evađelje koje čitamo i slušamo ovih nedjelja protkano je ljubavlju i dobrotom, blagošću i milosrđem Bogočovjeka, našega Spasitelja Isusa prema čovjeku – grješniku.
Gdje se to danas izgubilo Svjedočanstvo Vjere? Gdje su nestali svjedoci?
Današnju nedjelju mogli bismo nazvati: Nedjelja zahvalnosti.
Nije dovoljno da vjernici budućnosti budu moralni ljudi. Da budu obrazovani, socijalno osjetljivi, aktivni u društvu i društvenim događanjima, probuđene ekološke svijesti, spremni rješavati najteže goruće probleme vremena u kome žive.
Većina ljudi na ovoj zemlji ne vodi politike. Svi smo mi, htjeli to ili ne izručeni na milost i nemilost tuđoj politici.
Riječ je oruđe sadašnjega trenutka, a Šutnja Otajstvo budućega svijeta. Šutnja je domovina riječi. Šutnja daje riječi plodnost i snagu.
U nedjeljnoj propovijedi fra Mario Knezović je na temelju Božje riječi otvoreno progovorio o onima koji se smatraju vjernicima a na sve strane varaju, kradu, ugnjetavaju siromašne, čine nepravdu i politički manipuliraju.
U Međugorju je, pred nekoliko tisuća hodočasnika, fra Mario Knezović izgovorio propovijed koja je mnoge ohrabrila i taknula u srce.
Bijaše jednom neki pripovjedač, koji je živio siromašno, ali bezbrižno.
Uvijek iznova Božja Riječ nas poziva da razmislimo o svom kršćanskom pozivu koji i od nas bezuvjetno traži da se u svom životu založimo, te stalno preispitujemo svoj osobni život jesmo li smo doista pravi Kristovi učenici; nasljedujemo li Krista?
Toliko često čujemo u pjesmi stih:“Ako si prvi svega si vrijedan, na krovu može biti samo jedan!“ Je li to baš tako?
Ništa ljudsko i zemaljsko ne smije ostati izvan kritike.