Gubitak duhovne razine
Svijet u kojem živimo sastoji se od vidljive i nevidljive stvarnosti. Nekada davno, dok još nije bilo grijeha, Biblija kaže da su ljudi imali “oči“ za obje ove stvarnosti. Mogli su komunicirati i sa vidljivim i sa nevidljivim svijetom: tako naime razgovaraju s Bogom o „stablu dobra i zla“, razgovaraju sa zmijom koja ih navodi na grijeh, i na kraju skrivaju se od Boga koji je šetao vrtom jer su nakon grijeha spoznali da su „goli“ i Bog ih zato kažnjava i istjeruje iz Raja. Trenutak u kojem su prvi ljudi sagriješili u 3. poglavlju Knjige Postanka opisuje se ovako:
„Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.“
Što to znači „Tada se oboma otvore oči i upoznaju da su goli.“? Grijeh nikada ne donosi nešto dobro. Tako ni ovo „otvaranje očiju“ nije neka dobra stvar, nego dapače, označava kako se čovjeku nakon grijeha zatvorila sposobnost gledanja duhovnih stvarnosti što je dovelo do toga da se i ova percepcija zemaljskih stvarnosti „uprljala“. Naime, gubitkom duhovne dimenzije, ostao je čovjek u svojoj tjelesnoj golotinji, prepušten niskim strastima, egoizmu i požudama. Biti gol dakle znači biti uskraćen za duhovnu dimenziju života.
Duhovna stvarnost koja nas okružuje
Ova naša zatvorenost za duhovne stvarnosti i mlakost za duhovni boj koji se vodi oko nas i za nas jako žaloste Gospu. Tako Ona u poruci od 25. travnja 2016. kaže: „Moje Bezgrješno srce krvari gledajući vas u grijehu i grešnim običajima. Pozivam vas, vratite se Bogu i molitvi da vam bude dobro na zemlji.“ Kad ovdje Gospa kaže kako njezino Bezgrešno srce krvari gledajući ljude u grijehu i grešnim običajima, kao da se povezuje sa svojim ukazanjima u Fatimi jer je već tamo pokazala kako njezino Srce pati zbog preziranja njezina Sina koji je Bog te vječne propasti duša i zato ga je tamo pokazala ovijenog plamenovima i trnjem. Sad kao da je situacija još gora: to njezino Bezgrešno Srce i krvari… Znamo također da se u trećoj Fatimskoj tajni govori o progonu Crkve i progonu vjernika… a ne događa li se to sve više oko nas?
Povratak u duhovnu stvarnost
Približavajući se svetkovini Duhova, Gospa nas podsjeća da je cijeli taj hod nemoguć bez otvorenosti Duhu Svetom koji ima zadatak ponovno nas uvesti u duhovnu stvarnost, otvarati nam oči duha! Samo duhovnim očima možemo pravilno iščitavati stvarnosti i događaje oko nas. Vidjeti u svemu vlastitu jedinstvenost i vlastitu odgovornost za svjedočenje Objave. „Ali, djeco moja, ne zaboravite, svatko od vas je jedinstveni svijet pred Nebeskim Ocem. Zato, dozvolite da neprestani rad Duha Svetoga djeluje na vama. Budite moja duhovno čista djeca. U duhovnosti je ljepota. Sve što je duhovno živo je i jako lijepo.“ (usp. poruka Mirjani od 2.svibanj 2016.)
Ako se pitamo kako proći taj zid između materije i duha, možda nam odgovor može dati ova pričica:
Mladić upita Učitelja:
'Prije je bilo ljudi koji su gledali Boga licem u lice.
Zašto ih danas nema?'
Učitelj na to odgovori:
'Jer se više nitko
tako duboko ne sagiba.'
Svibanj, Marijin mjesec, sve ove svetkovine koje slijede: Duhovi, Presveto Trojstvo, Tijelovo… 40. godišnjica Gospinih ukazanja… prilika su za sve nas da se duuuuuboko poklonimo u iskrenoj molitvi i pripravi … te možda uspijemo bolje sagledati duhovnu stvarnost oko nas!
Paula Tomić/medjugorje-info.com
