Gospina škola: Biti odsjaj Božje ljubavi Rudolf Baier

Gospina škola: Biti odsjaj Božje ljubavi

Vjerujem kako vam je poznata prispodoba iz Evanđelja o mudrim i ludim djevicama. Lude su one koje nisu imale dovoljno ulja u svojim lampama, pa kako je Zaručnik okasnio, ne bi ga mogle dostojno dočekati s upaljenim lampama. Zato su zatražile ulja od mudrih djevica, ali im ga one nisu mogle dati jer ne bi doteklo i jednima i drugima. Lude su stoga otišle u grad kupiti ulje, ali su zakasnile natrag. Zaručnik je već došao, vrata se zatvorila, a one ostale vani, bez dozvole ulaska na svadbenu gozbu.

Postoji više tumačenja o tome što predstavlja to ulje u lampama. Najviše mi se sviđa ono koje tumači da je to ulje ljubav koju skupljamo primajući je i darujući je tokom cijeloga života. A svjetlo u svjetiljkama simbolizira plod dijela ljubavi nastalih iz ulja ljubavi jer kaže Božja Riječ: „Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog.“ (Matej 5,16) Zato se ulje i ne može dijeliti s drugima, jer su ljubav i djela ljubavi nešto osobno, intimno i privatno. Nešto što svako od nas treba imati ukoliko želi na vječnu svadbu sa svojim Zaručnikom.

GOSPA NAS UČI MUDROSTI LJUBAVI
U Međugorju već više od 40 godina Gospa u svojoj „školi ljubavi“ ne podučava ništa drugo doli kako biti „mudra djevica“ i imati kod sebe uvijek dovoljno ulja ljubavi za svjetlo dobrih dijela. Tako da kad dođe čas, budemo spremni ući na svadbu sa Zaručnikom. Gospa, polako ali sigurno želi oblikovati Božju vojsku „mudrih djevica“, odnosno ljudi koji su sposobni ljubiti, koji s ljubavlju mijenjaju sebe i svijetu donose radost i mir. „S radošću vas sve pozivam, dječice, koji ste se odazvali mome pozivu, budite radost i mir. Svjedočite svojim životima nebo koje vam nosim.“ (Usp. poruka 25. kolovoz 2021.)
„Nebo“ koje nam Gospa nosi jest Božja i njezina majčinska ljubav kojom nas želi ispuniti. Fra Slavko je to lijepo kazao riječima: „Marija nas poziva da se približimo njezinu srcu i srcu njezina Sina. Ta dva srca su znak ljubavi i života i poziv na ljubav i život. Tko se bude družio u molitvi s Marijom i Isusom, postat će NOVI ČOVJEK, čovjek SRCA. A samo sa čovjekom srca svijet ima budućnost. Tko bude nadahnut ovim srcima neće biti zahvaćen zlom, iako će mu se zlo nametati, niti će ući u tamu, jer će imati svijetlo, niti će izgubiti mir, pa makar morao trpjeti, niti se osjećati osamljen, makar ga svi napustili. Tko se bude družio s Isusom i Marijom bit će čovjek dobre volje prema svim ljudima i stvorovima i postat će blagoslovom za sve.“ (Usp. Fra Slavko Barbarić, PORUKA ZA SADAŠNJI TRENUTAK, Informativni Centar „MIR“ Međugorje, 2001., str. 16.)

S druge strane vidimo svijet koji preko svojih lažnih učitelja napretka, tehnologije, globalizacije, rodne i ostalih ideologija, teži oblikovanju „ludih djevica“, odnosno ljudi čije su svjetiljke duše ispunjene egocentrizmom, strahom, sebičnošću i stoga ne mogu proizvesti plamen djela ljubavi. Tužno je da će, dok uživaju na različitim ovozemnim gozbama moći i lažne sigurnosti, jednom kad pravi Zaručnik dođe, čuti one porazne riječi: „Zaista kažem vam, ne poznam vas!“ (Mt 25, 13)
Živimo u vremenu u kojem je sve veći jaz, a postaje i sve veći sukob između „mudrih i ludih djevica“; odnosno između ljudi koji ljube i vjeruju i onih koji mrze i strahuju. Mučeništvo ljubavi nije više tako daleko nikome od nas. Gospa nas ovdje sprema za još teža vremena koja dolaze jer kaže: „Vrijeme je, dječice, da budete odsjaj moje ljubavi za sve one koji ne ljube i čija srca je osvojila mržnja.“ (Usp. poruka 25. kolovoz 2021.)

EUHARISTIJA: IZVORIŠTE LJUBAVI
Evanđelje i Gospa u svojim porukama uče nas kako „kupiti“ to toliko potrebno ULJE LJUBAVI. I na ovogodišnjem Mladifestu predavači su isticali kako je „ulje“ sveg našeg življenja primanje svetih sakramenata, a na poseban način slavljenje i življenje EUHARISTIJE.

Kard. Sarah je govorio o tome kako je jedini lijek koji nas može izliječiti od velike rane našeg vremena (vjerske ravnodušnosti, moralnog relativizma, individualizma i egocentričnog hedonizma) upravo KRUH ŽIVOTA, presveta euharistija koju su grčki oci definirali kao ŽIVOTNI LIJEK. Istaknuo je i kako: „Pastoralna konstitucija II. Vatikanskog koncila Gaudium et Spes s autoritetom naučava da „čovjek nije pojedinac zatvoren u sebe već osoba pozvana da se predaje drugima u ljubavi“. Sveta Euharistija je, dakle, doista lijek koji nam omogućuje da napustimo obalu svoje udobnosti i svoje lažne sigurnosti, koja je obilježena relativizmom, i da pređemo na obalu Evanđelja Istine i Spasenja svoje duše.“

Da je Euharistija uistinu „životni lijek duše“, mogu posvjedočiti mnogobrojni koji su upravo preko nje doživjeli obraćenje, izlječenje ili posvećeni poziv. I sama sam imala u svom životu to životvorno izlječenje. Na 2. godini fakulteta upala sam u veliku emocionalnu i duhovnu krizu, zbog života u grijehu i mnogobrojnih strahova za budućnost . Preda mnom se otvorila ogromna rupa depresije, straha… u kojoj nije bilo jave, nije bilo ni sna. Samo jedno veliko NIŠTA. Vratila sam se iz Zagreba kući i samo sam majci kazala kako se osjećam. Ona me nije željela voditi psihijatrima jer je rekla da ću tako samo još više „poludjeti“, nego me povela u crkvu. Taman su započinjale svibanjske pobožnosti. Sakrament ispovijedi me je očistio, svakodnevna krunica me je ispirala suzama, a svakodnevna sveta misa mi je hranila izgladnjelu dušu. Nakon tog svibnja, doista oživljena Euharistijom, vratila sam se na fakultet i nastavila studij. Doista mogu posvjedočiti kako su me tada Kraljica svete krunice i Euharistijski Isus oživjeli, obnovili i omogućili mi da nastavim sa svojim životom čvršće ukorijenjena u vjeri.

U ovo izazovno vrijeme, kada sotona čini sve kako bi poništio i iskrivio ovaj sakramentalni životvorni izvor Crkve i nas vjernika premještajući i sakramente u virtualni svijet, niječući Božju prisutnost u njima; Gospa nas poziva da ne zaboravimo kako je sva naša snaga upravo u stvarnom blagovanju tijela i krvi Kristove, u molitvi klanjanja pred Presvetim oltarskom sakramentom, u življenju Euharistije. Budimo onda i mi hrabri poput sv. Ćirila Aleksandrijskog ovako ispovijedati svoju vjeru u stvarnu i supstancijalnu Isusovu prisutnosti u Euharistiji: „Tijelo je Gospodnje životvorno… to je doista tijelo Riječi Boga Oca. Ono me dolazi pročistiti. Ono me dolazi pobožanstveniti. Ja postajem ono što sam primio.“ Doista, blagovanjem, primanjem Euharistije postajemo Ljubav čiji odsjaj onda možemo biti u ovom današnjem i budućem svijetu sve gladnijem Ljubavi.

Paula Tomić/Glasnik Mira

Označeno u