NE BOJ SE STADO MALO

Interesantno je kako Božja Riječ ovih dana progovara tako proročki za naša vremena. Osjećamo kako se duhovni rat sve više zaoštrava. Kako duhovne istine, dinamike te zakonitosti duhovnog života sve više postaju nevidljive ljudima. Čak i onima koji za sebe usnama kažu da su vjernici, ali na žalost nemaju u sebi upaljenu životvornu svjetiljku Duha.

I za narode danas mogli bi reći da su nepokorni, okaljani i nasilnički zato što se zapravo nikad nisu u stvarnosti približili Bogu, čuli srcem njegovu poruku, kao što to prorok Sofonija kaže za Izraelski narod: „Teško nepokornom, okaljanom, nasilničkom gradu! On nikada nije čuo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Gospodinu on se nikada nije povjerio; svome Bogu nije se nikada približio.“ (Sof 3, 1-2)

Ali ono ohrabrujuće ide nakon ovoga jer Sofonija navodi proroštvo, viziju koja ohrabruje i daje nadu, u kojoj će taj isti narod doživjeti pročišćenje: „U onaj dan nećeš se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene počinio, jer ću ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i nećeš se više šepiriti na svetoj gori mojoj, jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Jahvinu tražit će okrilje ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pâsti i odmarati se, i nitko im neće smetati.“ (Sof 3, 9-13)

Bog će dakle ukloniti hvalisavce, oholice, one koje se šepire, prijetvornike, nepravednike, opstati će samo skroman i čedan narod – onaj koji će u imenu Gospodinovu tražiti sigurnost i okrilje: OSTATAK IZRAELOV ili MALO STADO!

I to MALO STADO će biti početak nečeg novog. Bog uvijek radi s nečim malim, nedostatnim – poput kvasca, ili 5 kruhova i dvije ribice, 12 apostola… i s tim malim, On u svojoj svemoći i stvoriteljskoj snazi čini nešto novo i nemoguće.

Možemo se pitati danas, što je onda za nas volja Božja? Ivan apostol kaže jasno da je to: ostati – biti u Bogu i da Bog ostane – bude u nama! Živjeti inkarnaciju. Bog je postao čovjekom i Božja je volja da mi ljudi živimo u Njemu. Da živimo ovaj veliki misterij. Jer ako Bog živi u nama, onda i zajedništvo s braćom postaje mjesto susreta s Bogom. (usp. „Ljubljeni! Što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu.“ (1 Iv 3, 22)

Koji su kriteriji po kojima se može razlikovati Duh Božji od duha svijeta? Ivan Evanđelista navodi nekoliko:

1. vjerovati u Krista, osloniti se na njega kao na stijenu

2. živjeti bratsku ljubav

3. biti vjerni Božjim zapovijedima

A sve ovo treba biti traženo po molitvi. Stil kršćana je Kristov stil koji je u suprotnosti sa stilom svijeta. Tko isključuje Isusa iz vlastitog svakodnevnog života, nosi duh antikrista – tj. onoga koji se opire Kristu i koji živi na način da sve podređuje sebi, isključujući interes drugih. Isus nam je rekao vrlo jasno – da mi nismo rođeni sami za sebe, nego smo svi međusobno braća.

Ne bojte se stoga ako se osjećate u manjini i neshvaćeni, ako se osjećate dijelom „malog stada“. Tako jednostavno mora biti jer stiglo je vrijeme pročišćenja. Stiglo je vrijeme preobrazbe. Bogu treba ponizan, čist i vjeran narod, pojedinci koji prepoznaju glas Pastira! I onda za njih Isus kaže: „Ne boj se, malo stado. Vašemu se Ocu svidjelo da vam dade kraljevstvo.“ (Lk 12, 32)

Paula Tomić

Označeno u