Uz te temeljne misli često su se povezivale demonske predodžbe: Životna snaga uvijek zelenih biljaka trebala bi demone poplašiti a dobre duhove udomiti. U srednjem vijeku od Adventa do Svijećnice kuće i crkve ukrašavane su zelenim granama. Time se objašnjava Kristov dolazak - nada cijeloj prirodi te mračnom, hladnom i neotkupljenom svijetu.
Podrijetlo božićnog drvca
Božićno drvce porijeklo ima u srednjovjekovnim igrokazima. Igrokazu s jaslicama prethodio je igrokaz raja u kojem se pokazivalo kako je grijeh u svijet ušao po Adamu i Evi i kako smo od toga grijeha oslobođeni po Kristu. Uz ovaj igrokaz uvijek je išlo drvo kao «rajsko (Adamovo) drvo» s kojega se, dramski, na određenom mjestu brao «plod». Taj plod je, po suvremenom mišljenju, bio jedna crvena jabuka. S godinama se rajsko drvo sve više ukrašavalo. Kao ukrasi koristili su se pozlaćeni orasi, svečana peciva i slatkiši i u vjernika su stvarali osjećaj rajskog ozračja. Plodovi toga drveta umotani u «srebrni» ili «zlatni» papir tako su postajali uzorkom za sadašnje kuglice i ukrase na božićnom drvcu. Na kraju božićnog vremena božićno se drvce smjelo «opljačkati», plodovi su se mogli «ubrati». U 16./17. stoljeću rajsko se drvo pojavljuje i izvan crkve, primjerice kod zajedničkih slavlja pojedinih bratovština. Rajsko se drvo odvojilo od igrokaza s jaslicama i otada je simbol Došašća i Božića.
Čime se ukrašavalo drvce?
U jednoj kronici iz 1605. piše:«Na Božić su se u Strassburgu u kućne prostorije postavljala božićna drvca a na grane su vješane ruže napravljene od šarenog papira tejabuke, kolačići, šećer…» Iako je jedan pastor iz strasburške katedrale žestoko napao taj običaj, božićno je drvce kod «pravovjernih» protestantskih obitelji u Njemačkoj bilo božićni simbol, čak je postalo znakom protivljenja katoličkim jaslicama. U 18. stoljeću božićno je slavlje sve više postajalo obiteljskim slavljem pa se božićno drvce kiti i u stanovima jednostavnih protestantskih obitelji. Božićno drvce u Americi datira iz 1748. a donijeli su ga iznajmljeni njemački vojnici. Božićno drvce ukrašeno svjetlima simbolizira svjetlo koje povezuje Uskrs i Božić. Najstariju potvrdu za božićno drvce sa svjetlima nalazimo u pismu Liselotte von der Pfalz (1652.-1722.) pisanom 11. prosinca 1708.: «Ja ne znam imate li neku drugu igru koja je još sada uobičajena u Njemačkoj, a zove se Djetešce Isus. U toj igri ukrašavaju se stolovi kao oltari i za svako dijete pripravi se stol s raznim stvarima: nove haljine, srebrni nakiti, lutke i sve moguće. Na ove stolove postavlja se bukovo drvo i na svaku granu po jedna svijeća i to izgleda vrlo lijepo. Ja bih to rado vidjela i danas. Još se sjećam kako mi je Mali Isus posljednji put došao s darovima». Božićna drvca s upaljenim svijećama pojavila su se najprije kod protestantskih plemićkih i dobrostojećih građanskih obitelji, a od 18. i 19. i stoljeća i u siromašnijim protestantskim obiteljima te od 19. i 20 st. i u katoličkim obiteljima u Njemačkoj.
U Austriji se prvo božićno drvce spominje 1816., u Francuskoj 1840. Princ Albert, muž engleske kraljice Viktorije zaslužan je da su i Englezi počeli kititi božićno drvce. A kad je taj običaj stigao u naše (hrvatske) krajeve? Vjerojatno s Austrougraskom, i još kasnije, jer ranije nije dopuštalo siromaštvo. Krajem 19. stoljeća spominje se kako je u Bavarskoj na Badnji dan poslije podne bio običaj poći na groblje i na grobove stavljati grančice božićnog drvca sa svijećama. Time se željelo pokazati zajedništvo s mrtvima u svim ljudskim sudbinama i slavljima.
Običaji u 20. stoljeću
Kako je izgledalo božićno drvce npr. u Istočnoj Njemačkoj? Tadašnjim vlastodršcima nije odgovarao naziv «božićni». Sve su učinili da se izbriše to «božićni» i sve što bi podsjećalo na Krista. Iz božićnog drvca iskorijenili su svaki kršćanski korijen i proglasili ga svečanim staleškim drvcem u prošlosti, a sada dječjim ili ukrasnim drvcem. Rusi su taj običaj uveli 1935. i božićno drvce proglasili drvetom darivanja za Silvestrovo – Staru godinu. Nevjerojatno, ali istinito: Nacisti su za božićno drvce ostavili naziv kakav se koristio do njih. «Božićno» drvce u bivšoj državi (Jugoslaviji) po uzoru na Ruse postavljalo se na trgove upravo poslije same proslave Božića i školska djeca su dobivala darove na Staru godinu. Barem je tako bilo pedesetih godina prošloga stoljeća. Poslije nastanka novih država, situacija se promijenila. Svatko je slobodan, može kititi ili ne kititi božićno drvce, može darivati ili ne darivati djecu, ali je činjenica da je, ukrašeno i osvijetljeno božićno drvce, te darivanje djece i odraslih, povezano s Djetetom Isusom. Odnosno, Nebo je darovano čovjeku i čovjek, radi tog neizmjernog i ničim zasluženog dara, pokušava vlastitim darivanjem oponašati Nebo. Zato djecu ne dariva nikakav djed Božićnjak (to je drugo ime za djeda Mraza), nego utjelovljeni Bog - Dijete Isus - dariva čovjeka po čovjeku. Svaki božićni i drugi dar treba gledati kroz prizmu Božjeg darivanja. U svijetu poznata božićna drvca su na Trgu sv. Petra u Rimu i na Trafalgar Square u Londonu. Sveti Otac svake godine dobije na dar božićno drvo koje se postavlja na Trg sv. Petra.I Hrvatska je prije nekoliko godina darovala jedno takvo božićno drvce. A Englezi to svoje poznato božićno drvo dobivaju na dar iz Osla (Norveška). Norvežani time žele svake godine podsjetiti na zajedničko bratstvo u obrani od njemačkih nacionalsocijalista. Zanimljivo je spomenuti da se u Njemačkoj u predbožićno vrijeme svake godine proda preko 20 milijuna božićnih drvca u vrijednosti 200 milijuna eura.
