Molitva Betlehemskog magarca

Gospode Bože, već sam ti dosadio svojim zahtjevima da me oslobodiš ovog glupog magarećeg života u malom provincijskom mjestu u Palestini.

Koliko sam samo puta poželio biti opasan ili otrovan poput tolikih životinja, tek toliko da prisilim ljude da budu prema meni obazriviji, a ti si to jednostavno prečuo. Tvrdoglavo sam čeznuo za onim dahom slobode, ali nisam mogao pobjeći od sve nepodnošljivijeg tereta koji su drugi tovarili na moja leđa, bez pitanja i bez suglasnosti, premda su mi koljena klecala. Tražio sam da barem otkloniš tvrdu šibu moga goniča, koja se na me obrušavala pri svakom pokušaju da dignem glavu.

Nisam znao niti kako izgleda sunce, čiju sam toplinu osjećao na leđima. Ljepota mjeseca i zvijezda, koji noću obasjavaju pute, bila mi je nepoznanica. Ipak, hvala za onu milosnu večer, koja je trebala biti tegobna i tamna poput tolikih drugih, a promijenila je sadržaj mojih razmišljanja i tijek moga života. Muškarac i žena koje si poslao u moju štalu nisu došli sa silom i batinom, nisu bučali niti prijetili. Ušli su tiho, smjerno i skromno. U najmrklijem trenutku noći vidio sam Sunce za kojim sam čeznuo cijeloga svog života. U gluho doba noći, oko Dječaka položena u moje jasle, čuo sam pjesmu: „Rodio se Bog i čovjek usred štalice.“ Prvi put sam se osjetio da nisam ništa manji od anđela.

Pred njima i preda mnom stajalo je isto otajstvo. Ništa manje nije bilo njihovo divljenje od mojega pred čudom koje se dogodilo. Upravo kad sam pokleknuo pred tim Otajstvom, osnažio si moje klecavo koljeno nekom čudnom snagom koja je izbijala iz njega. Hvala što si me oslobodio na način na koji te nisam molio.

Nisi mi dao drugi život, ali si mi ovaj ispunio smislom. Nisi prokleo tamu koja me obavijala, nego si mi dao upoznati svjetlo. Kad nisam mogao ni znao podići glavu, ti si se prignuo k meni da te vidim. Nisi otklonio križ s mojih leđa,
ali si me naučio nositi ga.

Vratio si mi ponos kad sam saznao da je krijeposno nositi terete drugima. Otvorio si mi vrata spoznaje kad si me uvjerio da je tvoj jaram sladak i breme lako. Sad znaš zašto sam s radošću, premda izlažući se naporu i opasnosti, prihvatio dodatni teret i ponudio se za put u Egipat. Hvala što si izabrao mene i moj rod da služimo tvojoj obitelji. Zbunjivalo me samo kad su mi ime promijenili, ali sad tek vidim kako to gordo zvuči