Čudno je kako dugo vremena traje sat službe Božje, a kako brzo prođe četrdeset minuta košarkaške utakmice.
Čudno je kako su dugi sati kada ih provodimo u crkvi, a kako kratki kada gledamo film.
Čudno je kako se ne možemo sjetiti ničega što bismo rekli kada molimo, a nemamo teškoća sjetiti se o čemu ćemo razgovarati s prijateljem.
Čudno je kako se uzbudimo kada nogometna utakmica uđe u produžetke, a kako se žalimo kada propovijed traje duže nego obično.
Čudno je kako je teško pročitati odlomak iz Biblije, a kako je lako pročitati sto stranica bestselera.
Čudno je kako ljudi žele što bliža sjedala na utakmicama i koncertima, a otimaju se za zadnja mjesta na misi.
Čudno je kako nam je obavijest o nekom crkvenom događaju potrebna dva ili tri tjedna unaprijed da bismo je mogli uklopiti u raspored svojih obveza, dok ga za druge događaje možemo prilagoditi i u zadnjoj minuti.
Čudno je koliko problema imaju neki ljudi sa usvajanjem jednostavnih evanđeoskih sadržaja da bi ih mogli prenijeti drugima, a kako je tim istim ljudima lako razumjeti i prenijeti trač o nekome.
Čudno je kako vjerujemo onome što piše u novinama, a sumnjamo u ono što piše u Bibliji.
Nije li čudno?
