Vjerujući poput ostalih mudraca kako sjajna zvijezda mora biti navještenje rođenja Mesije koji će svom napaćenom narodu vratiti mir i donijeti spasenje, bogati astronom i filozof Artaban rasproda sve svoje imanje te kupi skupocjene darove safire, rubine i bisere. Srca puna čiste ljubavi i vjere, oprostivši se od prijatelja osedla najbržeg konja i uputi se na put kako bi se priključio Gašparu, Melkioru i Baltazaru koji su već krenuli put Betlehema. Premda je kasnio bio je uvjeren kako će ih sustići i kako će zajedno pronaći djetešce. Razmišljao je o savjetu starog Rabina “da ne traži kralja u palači među bogatima, ali ni među sirotinjom. Njegovo je kraljevstvo čista i nepregledna ljubav.”
Taman kad je u daljini ugledao malu karavanu ostalih mudraca konj koji ga je nosio u punom trku odjednom stane kao ukopan. Artaban pogleda i primjeti tijelo čovjeka kako bunca u groznici i njegovo plemenito srce nije moglo ostaviti teško bolesnog čovjeka u pustinji stoga odluči ostati i pomoći mu. Nakon nekoliko dana čovjek prizdravi i Artaban krene dalje na put. Ubrzo susretne malu karavanu izgladnjelih ljudi. Siđe sa konja te započe razgovor sa putnicima. Oni mu objasne kako već dugo lutaju pustinjom i nemaju novaca za nastavak puta. Ponovno plemenito srce Artabana nije moglo ostaviti napaćenu karavanu te odluči darovati im safire i pomoći im izvući se iz pustinje. Već je bilo prekasno krenuti za ostalim mudracima jer se pročuo glas kako su oni već u Betlehemskoj štalici pronašli Djetešce, kao da je i kralj Herod naredio da se pogube sva muška djeca do dvije godine. To ga vema ražalosti no krene dalje.
Na putu je susretao uplakane majke koje su ostale bez svojih sinova ta njihova tuga gotovo mu slomi srce. U općem metežu vojnika i ljudi koji su panici sklanjali svoju djecu Artaban ugleda mladog vojnika koji je stajao po strani jednako užasnut kao i on sam. Obojica ugledaju mladu majku koja je u naručju stiskala djetešce. Mudrac priđe vojniku i daruje mu rubine kako bi spasio dječaka. Suznih očiju i slomljena srca Artaban krene dalje na put. Ulazeći u grad na trgu ugleda mladu ropkinju. Artaban se ražalosti nad njezinom sudbinom i daruje biserje kako bi kupila slobodu. Nedugo potom djevojka krene na put sa Artabanom koji je 33 god.tragao za Isusom ne bi li mu ugledao lice.
U Passovaru Artaban sazna od tamošnjeg stanovništva o već okončanom Isusovom razapinjanju na križ. Toga dana zemlja se potresla, nebo zamračilo jedina svijetlost na njemu bilo je sijevanje munja. Artaban i bivša robinja krenu u potragu za skloništem. U neposrednoj blizini udari grom i Artaban biva ranjen, niz lice mu se slijevala krv. Kršeći ruke uputi pogled prema nebu šapćući progovori: “Gospode, zašto te nisam ugledao premda sam te tražio 33 godine? Zašto te nisam mogao nahraniti dok si bio gladan, dati ti vode dok si umirao već sam to drugima činio ?”
U tom trenutku začuje Glas koji mu se obraćao: “Kad god si pomagao nekome od njih, moj brate pomagao si meni.” Artaban shvati kako je i on našao Isusa no na jedan drugačiji način od Gašpara, Melkiora, Baltazara. Njegovo plemenito srce preplavi val neizmjerne ljubavi i bi neizrecivo smiren i sretan. Slijedimo zato svoju zvijezdu koja će nas voditi putem spasenja. Amen!
Izvor: Obitelj malih Marija
