Otac, majka i sin ukrcali su se na brod noseći zalihe kruha i sira koje su trebale izdržati mjesec dana, koliko je otprilike trajalo putovanje. Na otprilike pola puta dječak je počeo plakati jer više nije htio jesti stari kruh i pljesnjivi sir. Kako bi ga utješio otac je zavukao ruku u džep, izvukao posljednji sitniš koji je imao i dao ga sinu, pod uvijetom da kad se vrati iz brodskog restorana više ne plače do Amerike. Dječak je sav radostan otišao u restoran, ali se nakon nekog vremena plačući vratio natrag ocu govoreći mu da je jedan obrok dnevno bio uračunat u cijenu njihovog putovanja, a da su oni u neznanju jeli samo stari kruh i pljesnjivi sir." (fra Raniero Cantalemessa)
Mi kršćani nerijetko putujemo brodom našega života prema boljoj vječnosti, ne znajući uopće što je uračunato u "kartu" našega putovanja. Isus nam je obećao Duha Svetoga, Duha Branitelja, Duha Istine,..., a mi uporno po svome "jedemo stari kruh i pljesnjivi sir".
"Raspakiraj" dar koji si dobio na krštenju i potvrdio na krizmi!
Dođi Duše Sveti i uđi kroz toliko puta zatvorena vrata našega srca! Žalosne razgovori, umorne odmori, nečiste umij, suha srca zalij, ranjene povij, ćudi kamene razmekšaj, grudi ledene zagrij,...
