Vratio se s velikim loncem iz kojeg se pušila kava i cijelim asortimanom šalica. Svaka je bila drugačija. Bilo je tu porculanskih, plastičnih, staklenih, papirnatih, kristalnih, keramičkih… Neke su izgledale skupocjeno, kao da su stigle s dvora posljednjeg kineskog cara, druge su izgledale sasvim obično, treće su bile okrnjene i polupane…
“Poslužite se”
Kad su svi bivši studenti imali šalicu u ruci, profesor je primijetio: “Lijepe i skupocjene začas su planule. Na stolu su ostale, nedirnute, ružne, obične i jeftine šalice. Za sebe želite samo najbolje, što vam je ujedno i izvor stresa. A, ipak, izgled šalice ne doprinosi ukusu. Ljepša posuda obično je samo skuplja, a katkad i zamagljuje ono što ispijamo. Svima vam je u stvari bila potrebna dobra kava, a ne šalica. Ipak ste posegnuli za najboljom. A, onda ste nastavili mjerkajući tuđe šalice.
Kad se uhvatite u vrtlog stresa i nezadovoljstva, sjetite se da je kava poput života. A posao, novac i položaj u društvu… poput šalice. Šalica ne definira, niti mijenja kvalitetu života koji živimo. Ponekad, koncentrirajući se samo na šalicu, propustimo uživanje u kavi.
Pijete kavu, a ne šalicu.
Najsretniji ljudi nemaju sve najbolje, oni izvuku najbolje od svega.
Žive jednostavno, govore ljubazno, vole velikodušno…" – zaključio je profesor.
Studenti su zaključili da im je ovo bila najbolja lekcija u životu!
medjugorje-info.com
